Iako nije biološka majka djeci o kojoj brine, Paulina Šokičić svim se silama trudi osigurati im sretno djetinjstvo, pomoć i utjehu, zagrljaje i poljupce za laku noć…Nisu oni, kaže, njezin posao, nego njezin život. Upoznajte jedinu SOS mamu iz Vukovarsko-srijemske županije.
U posljednjih gotovo 10 godina Paulina Šokičić odgojila je jedanaestero djece, uz još petero za koliko ih trenutno skrbi u SOS obitelji. Ova uloga joj je, napominje, ispunila davnu želju da radi s djecom i niti jedan drugi posao joj ne bi pružio toliko zadovoljstva.
„Volim djecu, a posebno onu malu kojoj je pomoć odrasle osobe više potrebna, jer tako imam osjećaj da i ja dajem sve od sebe kako bi im djetinjstvo bilo u potpunosti sigurno i sretno. Volim vidjeti izraz zadovoljstva na dječjim licima, gledati kako se trude naučiti nove stvari, kako rastu, volim njihove zagrljaje i poljupce za laku noć, kao i osmjeh na njihovom licu kada ih ja poljubim i poželim laku noć. To je moj najveći dobitak koji nema cijenu“, priča nam Paulina.
A sve je krenulo kada je na sajmu poslova u Vinkovcima vidjela brošuru SOS Dječjeg sela Hrvatska gdje su tražili kandidate za SOS mame. Vidjela je sebe tamo, nazvala Dječje selo i tako je počela predivna priča. Od 2014. godine radi u SOS Dječjem selu Ladimirevci.
Teško je, kaže, jednostavnim riječima objasniti i dočarati što znači biti SOS mama.
„Ona je žena koja na kućnom pragu dočeka nepoznatu zbunjenu djecu. Na tom pragu su možda i neka druga djeca čiji osmjesi dobrodošlice govore da bi ovo mjesto moglo biti dobro za život. SOS mamu tada čeka težak zadatak za koji treba imati puno topline, ljubavi i strpljenja. Nit po nit ona tka i stvara povjerenje te daje sve od sebe da bi djeca prihvatila svoju novu obitelj. SOS mama je ona koja dočeka djecu, ali ih i isprati jer će ona jednoga dana odrasti i otići. Djeca kada i započnu novo poglavlje u svom životu i prijeđu iz Dječjeg sela u Zajednice mladih radi srednjoškolskog obrazovanja u Osijeku i dalje ostaju briga SOS mame koja sudjeluje u donošenju važnih odluka u njihovom odrastanju“, pojašnjava ova Županjka napominjući kako djeca tada dolaze preko vikenda u Dječje selo gdje se nastavlja održavati čvrsta veza koja je do tada uspostavljena.
Paulina trenutno živi u Vukovaru, a njezine dvije kćeri sa svojim obiteljima rado ju posjećuju u Dječjem selu. Posjetima se najviše veseli njezina petogodišnja unuka. Ističe kako joj se ponekad čini da su godine brzo prošle, a da i one koje dolaze isto tako će brzo proći. „Bojim se da neću biti spremna za odlazak kad za to dođe vrijeme, ali vjerujem da ću do tada i uz pomoć drugih uspjeti napraviti sve što je potrebno za pripremu i tog trenutka“, dodaje Šokičić.
Naizgled se dan SOS mame ne razlikuje od dana drugih majki roditelja. Paulina voli ustati rano dok svi još spavaju i u miru popiti jutarnju kavu. U tim trenucima, napominje, razmišlja o danu koji počinje i svemu što ona i djeca moraju napraviti. Nakon što su se djeca probudila i obavila jutarnju higijenu, dolaze u dnevni boravak gdje svi zajedno doručkuju i razgovaraju.
„Dok ja pripremam ručak mlađa djeca se igraju u dvorištu, a starija ponude svoju pomoć za odlazak u trgovinu ili nešto drugo. Nakon toga se druže s drugom djecom na dječjem igralištu u Dječjem selu. Poslije ručka svi imamo vrijeme odmora koje koristimo ili za spavanje, gledanje televizije, čitanje, a za mene je to dio dana koji koristim nekad za odmor, nekad za rješavanje nekih obaveza koje se tiču našeg kućanstva. Poslije odmora i užine imamo običaj svi otići u šetnju nakon čega se djeca nastavljaju družiti i igrati sa svojim vršnjacima“, priča naša SOS mama.
U vrijeme škole je drugačije, Paulina tada pomaže oko školskih obaveza, ali svejedno uvijek stignu iskoristiti slobodno vrijeme i za šetnju i za igru.
S drugim SOS mamama često razgovara i jedna su drugoj podrška u brojnim životnim situacijama. Ukupna briga za djecu od strane SOS mame, pored vođenja kućanstva, znači i brigu za zdravlje, odlaske liječniku na redovne, ali i izvanredne preglede kada je to potrebno, brigu za obrazovni dio što znači odlaske na roditeljske sastanke i informacije te pomoć u učenju, brigu za socijalni razvoj, što znači kontakti i suradnja s biološkim roditeljima, organizacija i provedba različitih aktivnosti koje pomažu djetetu u njegovom razvoju. Pri tome ima i pomoć od članova stručnog tima, socijalnog radnika i psihologa koji se uključuju u te aktivnosti, a prema individualnom razvojnom planu koji je napravljen zajedno s djetetom.
Nakon 30 godina, SOS Dječje selo Hrvatska u potrazi je za novom generacijom SOS mama i teta. Naša sugovornica spremno poručuje – prijavite se: „Zamislite djecu koja nisu imala sretno djetinjstvo u njihovoj biološkoj obitelji, koja nisu bila mažena i osjećala se sigurno, djecu koja su češće plakala nego se smijala, a nije bilo nikoga da ih utješi i zamislite sebe kako grlite to malo biće i kažete mu kako ste tu za njega i danas i sutra. I zamislite kako mu svaki dan šaljete poruku da je vrijedno ljubavi. I onda svjedočite kako se nešto u djetetu mijenja iz dana u dan. Sve više se smiješi, sigurnije je u sebe, a noću mirno spava. Možete li reći: Ne, to nije za mene?“.
