Grad Vinkovci bio je jedan od pokretača pomoćnika u nastavi, ali je i prvi u Hrvatskoj pokrenuo projekt pomoćnika u vrtićima.
Brojna djeca koja su tijekom vrtićke dobi imala pomoćnika danas idu u osnovnu školu i uključeni su u odgojno-obrazovni rad s vršnjacima, a iz prve ruke saznali smo koliko svakodnevna podrška znači djeci s poteškoćama u razvoju. Prošle godine u Vinkovcima je odobreno 7 pomoćnika u vrtićima, a među njima je i Danijela Radojčić, rodom iz Bošnjaka, dok u Vinkovcima živi punih 12 godina te od rujna prošle godine radi u vrtiću Naša radost. Danijela ima dvoje djece koja su ranije rođena pa je upoznata s problemima što mentalne, a što fizičke prirode i napominje kako je djeci s poteškoćama potrebna konstantna podrška tijekom cijelog dana.
„Nažalost, danas je djece s različitim poteškoćama svakog dana sve više, a najviše ih je s problemima iz spektra autizma. To su mahom djeca koja ne govore, odnosno nemaju razvijenu verbalnu komunikaciju i baš zato im je potrebna podrška asistenta. Važno je čitati njihove znakove i predvidjeti obrasce ponašanja, ali isto tako treba i drugu djecu usmjeravati prema njima”, pojašnjava asistentica Danijela Radojčić koja u dječjem vrtiću Naša radost skrbi i radi s petogodišnjim Markom čiji je napredak iznimno zanimljiv i vidljiv.
Netko tko nije s njima svaki dan, kaže Danijela, rekao bi da to nije ništa i možda se neke stvari čine kao sitnica, no za ovakvu djecu one su veliki koraci u njihovom razvoju i uključenosti za što aktivnije i ravnopravnije sudjelovanje u društvu. „Marko je bio potpuno nesamostalan u presvlačenju i oblačenju, a sada prepoznaje svoj ormarić. Potrebna mu je pomoću u, naprimjer, skidanju tenisica, ali on ih doda, odlijepi čičak i slično. Što se tiče hranjenja, također je puno samostalniji nego što je bio prije. Neke se stvari moraju napraviti i po 104 puta da bi on možda 105. put napravio ono na čemu smo cijelo vrijeme radili. No, smatram da još svi učimo u cijelom procesu, ali smo na dobrom putu”, ističe Markov napredak njegova pomoćnica koja u svom zvanju razvija kroz razne sastanke s ostalim pomoćnicima i razgovore s pedagogom i ravnateljicom.
Važno je svako dijete uključiti u socijalni svijet, omogućiti mu normalno odrastanje, a roditelji koji imaju djecu s poteškoćama u razvoju ne trebaju se libiti potražiti stručnu pomoć. „Većina ljudi ne čita njihove znakove, kaže se da je njihovo ponašanje zapravo njihova komunikacija, a u cijelom procesu važna je ustrajnost i ponavljanje svakodnevnih rutina”, dodaje Danijela Radojčić i preporučuje svim roditeljima koji imaju pravo i mogućnost na pomoćnika u vrtiću ili u nastavi jer to svakako ima smisla i od velike je pomoći.
Jedan od prvih korisnika pomoćnika u nastavi kroz osnovnu i srednju školu bio je i Marko Mađar koji danas, unatoč cerebralnoj paralizi, trenira karate. S treninzima je počeo u proljeće prošle godine i nevjerojatno je koliko je u tom vremenu uspio napredovati, a nedavno se s Prvenstva Hrvatske u parakarateu vratio s medaljom oko vrata.
Oba Marka samo su jedni u nizu primjera kojima je svakodnevica olakšana otkad uza se imaju ili su imali pomoćnika, a koji su se kroz određeno razdoblje uključili u društvo bez ikakvih problema.
