Nagrada Ponos Hrvatske još jednom će nas podsjetiti na humanost i hrabrost ljudi oko nas, ljudi koji svojim nesebičnim djelima čine ovaj svijet boljim mjestom. Ako poznajete nekoga tko je u 2020. godini učinio herojsko djelo prijavite ga za ovu nagradu koju prati cijela Hrvatska. Pokažite im da njihova dobra djela ostaju zapamćena. Vremena imate do 18. siječnja.
Ponos Hrvatske naziv je udruge i nagrade koja se svake godine dodjeljuje građanima Hrvatske za hrabra i nesebična djela. Nagradu je 2005. godine ustanovio dnevni list 24sata, a 2008. godine osnovana je udruga Ponos Hrvatske koja okuplja dobitnike te prestižne nagrade. Dobitnici nagrade heroji su iz susjedstva, skromni ljudi koji su uvjereni da bi na njihovome mjestu svatko reagirao jednako. Pa ipak, oni su ponos ove zemlje u punom smislu tih riječi i ugledni građani kakvima svi težimo biti.
Spasiti ljudski život ne mareći za sebe, pomoći nepoznatom čovjeku u nevolji, biti pošten ondje gdje to nitko ne očekuje ili cijeli život posvetiti pomaganju drugima – sve su to marljivo činili i svake godine čine dobitnici nagrade Ponos Hrvatske.
Jedne od njih su i Dubravka Glavaš i Senja Majnović, Vinkovčanke koje su itekako zasluženo dobile titulu Ponosa Hrvatske, pomogavši ljudima onda kada im je to bilo najpotrebnije.
“Dajte otkaz meni, ostavite nju!” – rekla je Dubravka Glavaš 2013. godine kada je odlučila pomoći prijateljici onako kako je najbolje mogla. Đurđica Švigač tada je bila majka dvoje djece o kojima je sama brinula jer joj je muž poginuo u prometnoj nesreći, a imala je i kredit. Kada je saznala da će i u ovako teškoj situaciji još ostati bez posla, Dubravka joj je odlučila prepustiti svoje mjesto – šefu je ponudila otkaz pod uvjetom da njena prijateljica zadrži posao. Ova ju je nesebična i hrabra gesta pretvorila u heroinu hrvatske stvarnosti, kojoj su se zbog njene humanosti divili apsolutno svi. U oštroj konkurenciji pobijedila je čak i papu Franju koji je bio izabran kao osoba godine u magazinu Time.
Između polica s novinama, djelatnica kioska Tiska Senja Majnović iz Vinkovaca pronašla je 2015. godine kuvertu punu novčanica eura. Posumnjala je na jednog kupca, sjetila se da ima odrezak njegovog računa, vidjela da se zove Ilija Mijić, našla njegov kontakt i nazvala ga. Sreći nije bilo kraja kada je Iliji vraćeno 1000 eura, mirovina koju je netom podignuo u banci. “Ni u jednom trenutku nisam pomislila da to zadržim. Nema od tog novca sreće, a i znam kako bi meni bilo da izgubim samo 100 kuna, pa da mi netko vrati”, rekla je tada skromna Senja koja nije htjela prihvatiti ni novčanu nagradu koju joj je Ilija ponudio iz zahvalnosti.
Uz vinkovačke heroine, ova nagrada otišla je u ruke i Anti Petroviću iz Vođinaca i mladoj Ivani Uglješić iz Starih Mikanovaca.
Tada 11-godišnja Ivana Uglješić 2006. godine bila je apsolutna rekorderka u sakupljanju starog papira kada je prikupila 50 tona te sirovine. Na dan je znala prehodati 25 kilometara u potrazi za starim papirom, a u mjesec dana trošila je dva para obuće. Od zarađenog novca Ivana je kupovala školske knjige i sav pribor za peti razred te novi bicikl, a uštedila je i za školsku ekskurziju, odjeću i par novih tenisica. Također, uvijek je nešto kupila i svojoj braći i sestrama.
Unatoč magli i kišovitom vremenu, pribrani strojovođa Ante Petrović 2009. godine shvatio je da nešto nije u redu s mostom kojim je upravo počeo prolaziti. Divljački je nagazio na kočnicu i uspio se zaustaviti tek na sredini mosta, samo nekoliko metara prije nego što bi cijela kompozicija vlaka pala u Savu. Prevozio je plin koji bi u sudaru sigurno eksplodirao i ugrozio obližnja naselja. Antini šefovi bili su oduševljeni pribranošću mladog strojovođe. Za nagradu su mu dali pet tisuća kuna i pet slobodnih dana.
Svi dobitnici nagrade za svoja djela dobivaju kristalnu, pjeskarenu statuu u obliku srca na dlanu koja je nastala prema ideji umjetnika Ivice Propadala.
