O završnom radu Ines Barić dugo će se pričati. Nisu to još jedni u nizu ispisani listovi papira, već prava modna priča koja donosi dašak Slavonije, narodne nošnje i folklora. Ti motivi obilježili su njezino djetinjstvo, prate ju i ostatak života, pa je upravo njima odlučila zaključiti jedno važno životno razdoblje.
Odjeću voli otkako zna za sebe, voli pronalaziti stare komade po ormarima, pregledavati i prekrojavati. Nema joj ništa draže kada svoju osobnost slobodno može utkati u razne odjevne kombinacije, stoga i ne čudi da je i svoje obrazovanje okrenula u tom smjeru. 23-godišnja Ines Barić ističe se u moru ljubiteljica mode, jer na stil kakav ona ima ne nailazite često. Prve korake u tom svijetu započela je već upisivanjem smjera Arhitektonski tehničar u vinkovačkoj Tehničkoj školi Ruđera Boškovića, a neko zrelije viđenje i dublje promišljanje o modi kreće s upisom Tekstilno – tehnološkog fakulteta u Zagrebu. Kruna trogodišnjeg studiranja bio je završni rad koji je Ines posvetila vlastitoj kolekciji u kojoj je spojila etno tradiciju i suvremenu modu.
“Kada sam krenula razmišljati o izradi završnog rada počela sam razmišljati o događajima koji su me obilježili i izgradili kao osobu. Znala sam da moram u tu priču uključiti Slavoniju iz koje dolazim, ali i folklor jer je i on bio važan dio mojeg života. Pa sam tako kroz promišljanje što to zapravo za mene znači i kroz istraživanje jedne bogate kulture odlučila unijeti dio sebe i ispričati svoju prvu malu modnu priču”, govori nam ambiciozna Ines, rođena Ivankovčanka.
Napominje kako ova kolekcija prezentira njezinu osobnost i karakter. Kroz njezino stvaranje propitkivala je samu sebe te u odjeću uspješno unijela dio svoje osobnosti. Priča priču o odrastanju u Slavoniji, plesu, dječjoj igri i periodu života koji ju je na neki način izgradio.
“Odlučila sam dublje proučiti ono s čime sam godinama okružena i u čemu sam uživala kao dijete te sve to pretočiti u svoju kolekciju. Tu konkretno mislim na odrastanje sa sestrama i prijateljima s kojima sam provodila dane igrajući se vani, ali i na folklor u koji sam bila uključena gotovo 10 godina. Sve to, naravno uz odgoj i podršku mojih roditelja, oblikovalo je moje djetinjstvo i život u mlađim godinama, a time i gradilo moj karakter”, dodaje.
U stvaranje svog završnog rada Ines je uključila i vinkovačku fotografkinju Stellu Mešić, krojačicu Ivu Berać iz Cerne te obiteljsku tvrtke Lergiss iz Vinkovaca koja proizvodi kožnu odjeću. Sinergija ovih Slavonaca uistinu ostavlja bez daha, njihova kreativnost inspirira, a ljubav prema onome što rade prenijet će na vas s neopisivom lakoćom. Ines za svoje suradnike kaže kako su stručni, voljni pomoći i dati savjet te ih bez ikakve zadrške naziva toplim osobama velikog srca. Bili su joj inspiracija i podrška u cijelom ovom procesu – još posebnijem jer iza njega stoje Slavonci.
Kako kaže, fotografijama su htjele dočarati ljepotu Slavonije, njezinu prirodu, dio razigranog odrastanja, ogledalom prikazati utjelovljenje onoga što Slavonci godinama njeguju i samim time poručiti kako je slavonska kultura neiscrpna riznica koju treba čuvati.
“Drago mi je što se osjećam kao da sam ostvarila ono što sam zacrtala i napravila prvi ozbiljniji korak u izgradnji neke nove, meni važne priče. Osjećam se kao da sam djetinjstvom zatvorila jedno životno poglavlje i tako ušla u neko novo, malo ozbiljnije, ali i dalje kreativno i razigrano”, priča naša sugovornica i dodaje kako očekuje imati priliku nastaviti raditi ono što voli i u to uključiti sve one koji su često u sjeni, neopravdano. Ines je sada fokusirana na diplomski studij koji je upisala u rujnu, a željno iščekuje sve prilike kojima će nastaviti graditi svoj put. Polako, ali sigurno. S ljubavlju.
