U posljednjih desetak godina u vojnim misijama širom svijeta sudjelovalo je od 300 do čak 600 naših vojnika istovremeno. Za vojsku koja broji 16.000 pripadnika, a još i manje onih pod oružjem, to su znatne brojke. Ove i iduće godine, Hrvatski sabor odobrio je odlazak više od 500 vojnika u UN-ove i NATO misije. Hrvatska je svoje sudjelovanje u vojnim operacijama u Afganistanu započela u veljači 2003. godine. Odlazak u Afganistan bio je jedan od glavnih uvjeta za ulazak Hrvatske u NATO, a odluku o tome da hrvatski vojnici odu u Afganistan donio je Sabor. Prvi su tamo otišli pripadnici voda Vojne policije Oružanih snaga RH, njih 50.

Dakle, hrvatski vojnici su u Afganistanu u različitim misijama već 16 godina. U misijama ISAF-a je kroz godine sudjelovalo više od 5.300 hrvatskih vojnika, a hrvatski vojnici su ispunjavali razne zadaće, od savjetničkih i mentorskih u obuci Afganistanskih snaga sigurnosti do osiguranja objekata i štićenih osoba. Treba naglasiti da hrvatski vojnici koji odlaze na misiju u Afganistan odlaze tamo svojom voljom, odnosno prijavljuju se dobrovoljno za sudjelovanje u međunarodnoj misiji “Odlučna podrška” i ne sudjeluju u borbenim djelovanjima.

Unatoč tome, životi su im u opasnosti jer u tim krajevima neprijatelj vreba iza svakog ugla. Hrvatske snage do sada su sudjelovale u nekoliko incidenata, ali nikada s teškim posljedicama. No, ovaj tjedan s Bliskog istoka ipak su stigle tragične vijesti. Tri hrvatska vojnika iz 10. kontingenta koji je upućen u Afganistan u ožujku ove godine stradala su nakon što se u njihovo vozilo u srijedu ujutro u Kabulu zabio bombaš samoubojica, tom prilikom jedan naš vojnik teško je stradao i nije preživio ozljede, a dvojica su teže ranjena. Ozlijeđeni su vojnici iz Osijeka i Vinkovaca, dok je smrtno stradali vojnik pripadnik specijalnih postrojbi iz Sesveta. “Izgubljeni život ne možemo vratiti, ali učinit ćemo sve da obitelj dobije svu potrebnu pomoć i podršku. U kontaktu smo sa zapovjednicima, pratimo stanje dvojice teže ozlijeđenih vojnika koji su izvan životne opasnosti. Jučer su operirani i dobro se oporavljaju. U razdoblju od sedam do deset dana vratit će se u Hrvatsku na daljnje liječenje”, poručio je jučer ministar obrane Damir Krstičević.

Pripadnici naših specijalnih snaga, koji pripadaju postrojbama specijalnih snaga saveznika pod zapovjedništvom su Britanaca. Riječ je o savjetničkim ulogama i obučavanju afganistanskih specijalaca. Trenutačno je u Afganistanu 99 naših vojnika, koji na teren idu uz potpunu zaštitu, no takve incidente teško je prevenirati.

Hrvatski vojnici su dio ISAF-a (International Security Assistance Force) te su dio mirovne misije Resolute Support (Odlučna podrška). Ta misija privlačna je profesionalnim vojnicima jer u njoj stječu iskustva u pravoj ratnoj zoni, a i plaća je puno bolja nego ona koju dobivaju u Hrvatskoj, pa se tako uz osnovnu plaću i dnevnice od gotovo 110 eura, u 6 mjeseci boravka u misiji može zaraditi i do 20 tisuća eura. ISAF je imao velike ciljeve u Afganistanu, od kojih je najvažniji bio vojni poraz talibana, što se u međuvremenu pokazalo nemogućim. Tako je mirovna operacija ISAF-a službeno završena krajem 2014. godine, ali međunarodne snage, koje su tamo službeno s mandatom UN-a i pod komandom NATO-a, i dalje su ostale u Afganistanu s novom misijom jer bi inače talibani ubrzo opet preuzeli vlast.

U misiji Odlučna podrška sudjeluje oko 12 tisuća stranih vojnika, koji su službeno savjetnici i instruktori za Afganistanske snage sigurnosti. Najviše je Amerikanaca, njih 9 tisuća, a tu je i 850 njemačkih vojnika. Hrvatski kontingent ili HRVCON se ponajviše bavi zaštitom objekata i instruiranjem afganistanskih sigurnosnih snaga, a u njemu sudjeluju i vojnici iz Crne Gore, Albanije, BiH i Makedonije, zemalja potpisnica Američko-jadranske povelje.

Hrvatska je dosad imala velike sreće te je jedna od rijetkih zemalja sa značajnijim brojem vojnika u Afganistanu koja nije imala ljudskih gubitaka. Dosad su bile zabilježene tek lakše ozljede pripadnika naših Oružanih snaga, te je ovo nedvojbeno najteži napad koji su hrvatski vojnici doživjeli u Afganistanu, što je vrlo neobično jer Afganistanci uglavnom nisu dirali hrvatske vojnike. Tome svjedoči činjenica da u 16 godina nije bilo poginulih, dok su druge, čak i manje države s manjim brojem vojnika, imale desetke mrtvih. Primjerice, više nego upola manja Estonija imala je 9 poginulih, a Danska čak 43.