18 C
Vinkovci
Utorak, 9. kolovoza 2022.

Relkovićev Satir, revolucionarno, inovativno i vrlo značajno djelo, vrijedno izučavanja i u 21. stoljeću

Više od autora

- vl promo-

Tihana Papac
Tihana Papachttps://novosti.hr
tihana.papac@novosti.hr

Znanstveno predavanje “Pro et contra Satira iliti divjeg  čovika”, održala je u povodu 260. obljetnice prvotiska, 290. godišnjice rođenja Matije Antuna Relkovića i Dana grada Vinkovaca, dr. sc. Anica Bilić, znanstvena savjetnica i upraviteljica HAZU-a u Vinkovcima.

Ponovno je prigodno podsjetila na hrvatskoga književnika koji je u Vinkovcima proveo umirovljeničke godine od 1786. do smrti 1798., kao i rekapitulaciju njegovih postignuća, upisanih u kulturno pamćenje na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

Obveza je to vinkovačke javnosti prema svome sugrađaninu, podsjeća dr. sc. Bilić, koji je premašio lokalne i vremenske okvire te ostao trajno zabilježen u kulturnoj memoriji.

Matija Antun Relković, brinuo se za svekoliki napredak Slavonije i slavonskog čovjeka te njegovu pismenost, kaže, pa je 1761. objavio Slavonske libarice ili Abecedarij kao pomoć u opismenjavanju vojnika, ali i nepismenih seljaka. Potom, brinuo se i za jezičnu kulturu objavljujući Njemačku i slavonsku gramatiku, također kao pripomoć vojnicima, činovnicima i drugima koji tada nisu poznavali službeni njemački jezik. I gospodarski je želio unaprijediti Slavoniju prijevodom s njemačkog Ovčarnice, o moralnom napretku, gdje između ostaloga prevodi Ezopove basne, pravno…, tumači znanstvena savjetnica.

“Međutim, sve je to natkrilio Satirom, inovativnim i revolucionarnim djelom toga vremena. S jedne strane, ono je izazvalo veliko oduševljenje, s druge ogorčenu polemiku protivnika kako autora tako i sadržaja djela, objavljenog anonimno na svega 82 stranice”, ističe znanstvenica naglasivši u svom predavanju upravo primitak Satira i izazvanu polemiku u vremenu kada je pismenost, obrazovanost i objavljivanje knjiga bila povlastica intelektualne elite.

“Njemu, kao vojniku, graničarskom časniku, ta intelektualna elita, prigovarala je smjelost da objavljuje ovako veliki broj djela, među njima i Satira. No Satir je u puku prihvaćen s oduševljenjem i Matija Antun Relković, odlučuje se i na drugo izdanje u osječkoj Divaltovoj tiskari, a u predgovoru iznosi podatak da je prvo izdanje razgrabljeno u 1500 primjeraka što govori o njegovoj popularnosti u 18. stoljeću, vremenu drugačije komunikacije nego danas. Osim toga i u današnjim razmjerima tiraža od 1500 primjeraka u dvije godine zadivljuje i autore i izdavače. Sam taj podatak govori o popularnosti Satira, kao i činjenica da je u Slavoniji izvođen uz pratnju tambure”, tumači predavačica.

Protivnici Satira, o kojima Relković govori, prisutni su također pod pseudonimom. Situacija je bila poprilično zaoštrena pa je vjerojatnost kako se radilo o vrlo utjecajnim ljudima, kaže. Historiografi 20. stoljeća zamjeraju mu nedostatak estetike, a promjenom paradigme u postmodernizmu, osamdesetih godina, počinje se intenzivno proučavati te se u njemu uočavaju značajne stavke promakle prethodnim istraživanjima.

S današnjeg aspekta vrlo je značajna afirmacija slavonske štokavske ikavice i njezin ulog u standardizaciji hrvatskoga jezika u 19. stoljeću, potom afirmacija pučkog deseterca kojeg nastavljaju slavonski pisci, te svjetonazorni lom, obrazlaže predavačica. Naime, Satir podučava Slavonca kako postati moderan čovjek, Europljanin, prosvijećeni, obrazovani koji će moći participirati u društvenom kulturnom i gospodarskom životu.

“To je ono najznačajnije u Satiru. Još davne 2003. imala sam u Gradskoj knjižnici predavanje Satir nije divji čovik u kojem sam skrenula pozornost na taj novi glas koji se pojavio u Hrvatskoj, glas kompetentnoga, superiornoga, egocentričnoga autoriteta koji progovara Slavoncu prosvjetiteljski projekt kako bi ga potaknuo postati moderni europski čovjek. I od tada je zapravo i započela modernizacija hrvatske kulture i društva, a važno je da je to prvo svjetovno djelo na hrvatskom jeziku nakon izgona Turaka čime počinje sekularizacija hrvatske književnosti u Slavoniji”, pojašnjava znanstvenica Anica Bilić.

Na koncu zaključuje kako je Relkovićev Satir, revolucionarno, inovativno i vrlo značajno djelo, vrijedno izučavanja i u 21. stoljeću jer one strukture našega društvenoga, kulturnoga života u Slavoniji zabilježene i kritizirane u Satiru, nepresušno su vrelo brojnih proučavanja za povjesničare, etnologe, kulturologe, književne znanstvenike i jezikoslovce.

“Neiscrpni izvor. Trebali bismo poraditi na tome da se u našoj sredini više cijeni i ovo njegovo djelo te javnosti osvijestiti važnost našega sugrađanina koji je uistinu ostao trajno zabilježen u kulturnoj memoriji po mnogo čemu, ne samo kao pisac, nego i kao graničarski kapetan braneći granicu na Savi u Brodskoj pukovniji”, zaključuje dr. sc. Anica Bilić, znanstvena savjetnica i upraviteljica HAZU-a u Vinkovcima.

Povezani članci

- vl promo-

Posljednje objavljeno