Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima 5. svibnja priredio je predstavljanje notnog izdanja: Julijan Pejačević „Solo pjesme za Glas i Klavir / Romanca za Klavir, op.4.”, a povodom 120. obljetnice smrti skladatelja. Prigodni koncert ujedno je bio i hrvatska praizvedba ovih skladbi.
Julijan Pejačević, inače, brat je bana Ladislava Pejačevića, djeda Dore Pejačević, prve hrvatske skladateljice. Rođen je 1833. godine u Našicama, a umro je 1906. godine u Beču. Bio je carski i kraljevski komornik, povjesničar, ali i vrstan pijanist i skladatelj. Tekstovi koje je uglazbio izbor su iz poezije njemu suvremenih njemačkih i austrijskih autora. Sopranistica Veronika Hardy Činčurak i pijanistica Renata Karša na ovom su koncertu prvi put nastupile zajedno, a istovremeno one su, uz Ivana Karšu, i urednice izdanja ovih predivnih nota.
„Koliko nam je poznato, ove skladbe do sada nisu bile izvođene na ovim prostorima, tako da nam je jako drago da imamo priliku oživjeti ovaj važan dio hrvatske glazbene ostavštine i nadamo se da će glazba Julijana Pejačevića zaživjeti i postati dio koncertnih repertoara u Hrvatskoj”, rekla je Veronika Hardy Činčurak. Solo pjesme koje je izvodila pjesme su na njemačkom jeziku i dio su romantičarske tradicije.
Na klaviru pratnja joj je bila Renata Karša, koja je koncert započela solo izvedbom Romanze za klavir, op.4. „Skladbe su romantične, a teme su ljubav, priroda, kao što je to bilo uobičajeno za vrijeme iz kojeg potječu”, pojasnila je Renata Karša.
Kako su ove note uopće pronašle svoje mjesto u Vinkovacima pitanje je na koje nam je odgovor dao dr. sc. Dražen Švagelj, potpredsjednik Matice hrvatske i predsjednik Ogranka MH u Vinkovcima, koji je i nakladnik notnog izdanja.
„U biblioteci mog pokojnog oca Dionizija, među puno stvari, slučajno mi je u ruke došla jedna kutijica gdje je pisalo Pejačević. U njoj je bio mikrofilm, koji sam dao skenirati i proslijedio na obradu prijateljima u Osijek, Ivanu i Renati Karša, koji su u tome vidjeli veliki potencijal. Tako smo došli do suradnje koja je rezultirala objavom partitura, ali i ovim koncertom”, kazao je. Većina ovih notnih zapisa smatrala se izgubljenima, ali kako kaže Dražen Švagelj: “Ipak nisu izgubljeni, oživjeli su zahvaljujući entuzijastima iz Osijeka, a i tome što ih je davno moj otac snimio”
