Foto: Ralf D. Bode

Na današnji dan 25. srpnja 1980. u američkim se kinima počeo prikazivati film “Obučena da ubije” (Dressed to Kill) scenariste i redatelja Briana De Palme.

Kate Miller (Angie Dickinson) seksualno je frustrirana sredovječna žena koja se upušta u usputni seks s nepoznatim muškarcem. Potom je ubija tajanstvena plavuša, čemu svjedoči mlada prostitutka Liz (Nancy Allen). Ona, Katein sin Peter (Keith Gordon) i policijski detektiv Marino (Dennis Franz) pokušavaju otkriti ubojicu…

Film je vrhunski primjer studiozna pristupa Briana De Palme poetičkom naslijeđu Alfreda Hitchcocka, kombinacija demonstrativnog “prepisivanja Psiha” odnosno, općenito Hitchcockova stila i motiva, te diskretne samosvojne nadgradnje kroz ulaženje u slojevit oblikovno-značenjski suodnos s predloškom. Interakcija “Psiha” i “Obučene da ubije” nudi iznimno bogate interpretacijske mogućnosti, a tamo gdje ga model “Psiha” više ne zadovoljava u potpunosti (razvoj radnje nakon Kateina ubojstva), De Palma pribjegava rješenjima iz “Prozora u dvorište”, da bi naposljetku, u uznemirujućem svršetku završne sekvence, posegnuo za autocitatom (Carrie, 1976). Savršeno zaokružena cjelina, sa simetričnim oniričkim sekvencama na početku i kraju, upućuje i na poetiku strukturalnoga filma, a osobito je nadahnuta redateljska izvedba niza elaboriranih sekvenci. (D. Radić, LZMK)

Foto: Alan Hume

Na današnji se dan 24. srpnja 1981. godine u američkim kinima počeo prikazivati film “Špijun zvan Igla” (Eye of the Needle). Taj izvrstan film, snimljen prema istoimenom bestselleru Kena Folletta, režirao je britanski redatelj velškog porijekla Richard Marquand (1938-1987). Nakon tri manje zapažena filma režirao je “Špijuna zvanog Igla” koji je zapazio George Lucas. Povjerio mu je režiju jednog od najuspješnijih filmova svih vremena, “Povratka Jedija” (1983), iz serijala “Ratovi zvijezda”. Do prerane smrti Marquand će režirati još tri filma u Americi od kojih će najveći uspjeh imati triler “Maskirani ubojica” (1985)…

Faber (Donald Sutherland) je nacistički špijun zaposlen 1940. na jednom londonskom kolodvoru. Nakon što ga stanodavka zatekne kako u Njemačku šalje šifrirane radio poruke, ubije je nožem s dugačkom oštricom poput igle. Istog dana lijepa Lucy (Kate Nelligan) udala se za vojnog pilota Davida (Chris Cazenove). Dok jure u automobilu dožive nesreću. Davidu donji dio tijela ostaje paraliziran. Prošle su četiri godine. Britanska kontraobavještajna služba na tragu je Faberu zvanom Igla no još ne zna kako on izgleda. Faber je javio u Njemačku da će se saveznici iskrcati kod Calaisa u Francuskoj. Drugi njemački špijun priopći mu da Hitler u to ne vjeruje, jer mu je osobni astrolog rekao da će se Saveznici iskrcati južnije, u Normandiji.

Hitler traži od Fabera da pošalje čvrste dokaze da će do iskrcavanja doći kod Calaisa i zbog toga će ga kod malog Olujnog otoka, kraj engleske obale, određenog dana pokupiti njemačka podmornica. Faber ubije svog kolegu špijuna kako ga ne bi odao Britancima koji su mu za petama. Faber u jugoistočnoj Engleskoj otkrije da su engleski avioni koji se spremaju za invaziju obični drveni modeli. On ih snimi kako bi Hitleru dokazao da ih Saveznici žele zavarati. Te fotografije ne stignu u Njemačku, jer ih od Faberovog kurira oduzmu britanski kontraobavještajci. Faber bježi i stigne na Olujni otok na kojem žive Lucy, David i njihov četverogodišnji sin. Vrijeme u tom dijelu oceana uvijek je olujno i Faber će silom prilika morati ostati neko vrijeme na Olujnom otoku. Upoznat će Lucy, a ona će se u njega zaljubiti. Hoće li pobjeći prije nego što ga uhvate Britanci ili će zbog ljubavi zaboraviti na dužnost?

Foto: Pula film festival press

Pjesmom Brune i Veronike Krajcar “Sve će biti dobro” u optimističnom tonu počela je svečanost dodjele Zlatnih Arena na koncu još uvijek pandemijskog 68. Pulskog filmskog festivala. U skraćenom izdanju na 12 festivalskih lokacija gledali smo premijerne i arhivske filmove, izložbe, kao i niz festivalu prijeko potrebnih industrijskih programa usmjerenih na samu filmsku zajednicu. Najviše pažnje publike tradicionalno je bilo usmjereno na natjecanje hrvatskih filmova, kojih je ove godine u Areni bilo samo pet, te jedan u INK.

Na samom početku večeri, nagrada Fabijan Šovagović pripala je glumcu Zdenku Jelčiću, kojeg smo gledali u neovisnoj “Menhetenskoj odiseji”. Dodijelila ju je Anja Šovagović, uime cijele svoje obitelji čestitavši bardu hrvatskog glumišta na strukovnim priznanju.

Plavi cvijet

Velika Zlatna arena za najbolji film pripala je “Plavom cvijetu” redatelja Zrinka Ogreste, koji je proglašen i najboljim redateljem. Radi se o filmu temeljenom na “Drami o Mirjani i ovima oko nje” Ivora Martinića, koja je uspješno uprizorena u hrvatskim, slovenskim i srpskim kazalištima.

“Emotivan sam jer je na početku večeri prikazan spot u kojem se vidi USSR Quartz 2M Kamera iz sredine šezdesetih kojom sam ja snimio svoje prve kadrove. I evo me sada pred vama, sa Zlatnom arenom za najbolju režiju” – rekao je Ogresta. Glavnoj glumici njegova filma Vanji Ćirić zasluženo je dodijeljena Zlatna arena za najbolju žensku ulogu.

“Hvala Ogresti koji se usudio riskirati sa mnom, kao i mojoj genijalnoj partnerici Anji Šovagović Despot” – rekla je, dok je Ogresta poželio da se uskoro svi bez straha vratimo u kina.

Zora

Veliku pobjedu u Puli je izvojevala i metaforična “Zora”, drugi dio “Trilogije sunca” Dalibora Matanića kojim nas redatelj upozorava na opasnost od iznova rastućeg fašizma. Zlatna Arena za glazbu u njegovu filmu pripala je pulskoj braći Sinkauz, a za oblikovanje zvuka u “Zori” nagrađeni su Slovenci Mirko Perri i Julij Zornik. Zlatna arena za kameru u Matanićevu filmu pripala je direktoru fotografije Marku Brdaru, a za montažu Tomislavu Pavlicu, koji je montirao čak tri od šest filmova u natjecanju! Najbolju mušku ulogu ostvario je Rene Bitorajac u filmu “A bili smo vam dobri” Branka Schmidta.

“Radili smo u nemogućim uvjetima, u 12. mjesecu, usred epidemije… Nagradu posvećujem redatelju koji mi uporno ukazuje svoje povjerenje – rekao je glumac, zahvalivši se i producentu Stanku Babiću kojeg je film otjerao u dug. Sandra Antolić, Ognjen Sviličić i Branko Schmidt podijelili su i Zlatnu arenu za scenarij filma “A bili smo vam dobri”, koji je u tri i pol godine priprema imao čak 140 različitih verzija, više ili manje temeljenih na priči bosanskohercegovačkog pisca Josipa Mlakića.

Breza za najbolju debitanticu pripala je Antoneti Alamat Kusijanović, koja je preko producenta Daniela Peka poručila da je lijepo biti prepoznat u svijetu, ali još više doma. Za sporednu ulogu u njenom filmu, Zlatna arena pripala je Danici Čurčić. Žiri filmskih kritičara dodijelio je nagradu za najbolji film u hrvatskom programu “Plavom cvijetu” Zrinka Ogreste, dok je najboljim stranim filmom proglašena britanska crna komedija “Limbo” o tražiteljima azila.

Murina

Ocjenjivački sud međunarodnog programa dodijelio Zlatnu arenu za najbolji hrvatski doprinos u manjinskoj produkciji Ankici Jurić Tilić za “Baksuzno bubanje ili bezumni pornić” redatelja Radua Judea, koji je dobio i Zlatnu arenu za najbolju manjinsku koprodukciju. Nagradu je uime redatelja primila njegova glumica, uz simpatično priznanje da je tek neki dan shvatila kako se filmovi u Puli natječu, a ne samo prikazuju.

Zlatnu arenu za najbolji strani film primio je redatelj Uberto Pasolini za dramu “Nigdje posebno”, koja je dobila i diplomu za najbolje ocijenjeni film od strane publike. Redatelj koji je usprkos komplikacijama doputovao iz Velike Britanije zahvalio se istaknuvši kako mu Hrvatska u srcu jer je njegova majka često boravila na Brijunima. Njegov drugi izlazak na pozornicu, u kojem je autor pokazao iskrenu radost zbog neočekivanog priznanja, voditelj Tarik Filipović nažalost je začinio potpuno neprikladnom šalom o očevima koji se samo prave da se raduju rođenju ženske djece. Muk koji je potom zavladao kinom najbolje mu je dao do znanja da Pula i Istra ne pristaju na seksizam, čak ni ako dolazi od popularnog voditelja. Posebno priznanje članovi žirija dodijelili su finskoj scenaristici i redateljici Jenni Toivoniemi za ansambl-dramu “Društvene igre”, dok je Hrvatski audiovizualni centar dodijelio posebno priznanje ekipi filma “Južni vetar 2 – ubrzanje” u znak zahvalnosti za zajednički razvoj koprodukcija i publike.

Zlatna vrata Pule za favorita publike osvojila je “Murina” Antonete Alamat Kusijanović koju je publika nagradila visokom ocjenom 4,55. Na drugom mjestu našao se Ogrestin “Plavi cvijet” sa 4,42, a više nego solidnih 4,31 dobio je Schmidtov “A bili smo vam dobri”. Komedija Stanislava Tomića “Po tamburi” od publike je dobila prosječnu ocjenu 4,07, a Matanićeva “Zora” 3,45. Najlošije se provela “Menhetenska odiseja” s prosječnom ocjenom 2,76.

Izvor: večernji.hr