U Starim Mikanovcima na zgradi Osnovne škole Stjepana Cvrkovića 9. srpnja postavljena je spomen ploča te je premijerno prikazan dokumentarni film „Ratna bolnica Stari Mikanovci” iz produkcije Umjetničke agencije „Asser Savus” iz Vinkovaca.
Našavši se 1991. godine na prvoj crti bojišnice, vinkovačka bolnica u školi u Starim Mikanovcima formirala je odmičnicu – stacionar, koji je djelovao od 16. rujna 1991. do 30. svibnja 1992. godine. U tom razdoblju u Starim Mikanovcima rođeno je i oko 200 djece, a među njima i Ivan Sudarić i Ivona Drljo, koji su otkrili spomen ploču ratne bolnice u Starim Mikanovcima. Dokumentarni film “Ratna bolnica Stari Mikanovci” sufinanciran je sredstvima Ministarstva hrvatskih branitelja i Općine Stari Mikanovci. Film su pomogli: Vukovarsko-srijemska županija, Grad Vinkovci, Općina Ivankovo, Hrvatske šume UŠP Vinkovci i Zebra Vinkovci. Redatelj filma je Darko Bušnja, scenarist Juraj Hrvoje Bićanić, a producenti Samir Raguž i Slaven Nuhanović iz Umjetničke agencije „Asser Savus”.
„Film je sniman oko godinu i pol dana, a snimljeno je 12 sati materijala. U filmu sudjeluju brojni akteri tih događanja 1991. i 1992. godine. Govore dr. Andrija Hebrang, bivši ministar zdravstva RH i Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, djelatnici bolnice te Mikanovčani, a tu su i video zapisi iz arhiva HRT-a, privatni snimci i fotografije. Film je vrlo zanimljiv jer priča jednu priču o logistici u Domovinskom ratu budući da rat nisu samo prve linije, a puno ljudi je sudjelovalo u logistici. Nama je bio cilj da ovu priču vrijeme ne pokrije nego da ju mi evociramo, snimimo i da ostane za buduća pokoljenja”, istaknuo je Samir Raguž.
Postavljanju spomen ploče i projekciji filma nazočili su i ravnatelj Opće županijske bolnice Vinkovci dr. Krunoslav Šporčić i djelatnici bolnice među kojima i dr. Miroslav Kasić, poznati vinkovački kirurg danas u mirovini, a u ono vrijeme neposredno zadužen za formiranje ratne bolnice u Mikanovcima.
„Zadaća je bila formirati ekipe i prikupiti materijalna sredstva kako bi ovdje počeli s radom, a rad je bio prava ratna kirurgija. Imali smo i neke odjele koji nisu vezani za kirurgiju, interni i infektologiju, a ovdje je bilo i rodilište i ginekologija. U vrijeme kada se nije moglo lako pristupiti bolnici u Vinkovcima, mi smo ovdje bili jedan punkt gdje se puno toga rješavalo. Posebno mi je ostao u sjećanju dolazak konvoja iz Vukovara. Kada su bile evakuacije ranjenika iz vukovarske bolnice jedan dio zbrinjavali smo mi ovdje, a jedan dio ratna bolnica u Đakovu. Nikada ne mogu zaboraviti u kako teškom stanju su bili cijeli dan maltretirani i psihički i fizički tijekom tog transporta”, istaknuo je dr. Kasić.
