U Pastoralnom centru sv. Bono, otvoren je stalni postav izložbe stradale djece u Domovinskom ratu u Vukovaru. Postavljene ilustracije i fotografije hod su kroz bitku za Vukovar i vremenu okupacije po datumu stradanja svakog dječjeg života i posljednje biografije.

Župnik župe sv. Filipa i Jakova, fra Ivica Jagodić je rekao kako je početak Korizme ciljano vrijeme izložbe kada se prisjećamo muke Gospodinove i kušnje koju je prolazio kroz 40 dana te se u tom duhu prisjećamo najmlađih i najnevinijih žrtava u Domovinskom ratu.

“Danas se na poseban način želimo prisjetiti trideset i četiri najmlađe i najnevinije žrtve našega grada koje su podnijele mučeništvo u Domovinskom ratu. To su žrtve koje su postavljene na sveukupni popis pojedinačnih žrtava Vukovara, a na ovoj su izložbi posebno izdvojene jer zaslužuju posebno i časno mjesto. Od najmlađe Antonije Zeko, bebe stare samo dva dana do Tomislava Baumgertnera koji je imao 18 godina, a postavljene su prema kronologiji stradanja. Povezuje ih zajedničko mučenje što simbolizira crvena nit koja se provlači kroz cijelu izložbu,” istakuo je ovom prigodom fra Jagodić.

Postav se temelji na sadržaju knjige “Mama, ne vidim nebo” autorice Ani Galović kojom su obuhvaćene dostupne informacije o trideset i četvero poginule, nestale i ubijene vukovarske djece za vrijeme bitke 1991. godine na području grada Vukovara, rubnim mjestima usko vezanim uz Vukovar, zatim neispričane sudbine djece ubijene za vrijeme okupacije tzv. SAO Krajine 1992. godine.

Galović je rekla kako je bilo doista teško proživjeti sudbine stradale djece.



“Godinama se bavim istraživanjem Vukovara, a ovo je tema o kojoj ima najmanje informacija. Te 1991. godine imala sam samo 6 godina i to su sve moji vršnjaci. Željela sam otkriti tko su oni bili, kako su stradali i slično. Jako je teško bilo raditi na svim tim pričama. Rad na knjizi je trajao dvije godine. Trebalo je stupiti u kontakt sa obitelji svakog stradalog djeteta. Teško je bilo jer su mnoga djeca stradala egzekucijama, neka i od posljedica granatiranja, a četiri se dječaka još uvijek vode nestalima,” rekla je autorica Galović dodajući kako se u ovaj pothvat upustila jer smatra da ta djeca zaslužuju ne biti zaboravljena, a ovo je jedan od načina.

Na otvaranju stalnoga postava bili su i članovi obitelji neke od stradale djece, a među njima i Niko Zeko, otac Antonije Zeko koja je imala svega dva dana kada je umrla u inkubatoru vukovarske bolnice.

“Znao sam da mi je supruga u bolnici i da je rodila prije termina. Došao sam u bolnicu s položaja i vidio Antoniju. Stajao sam uz inkubator i gledao je. Čekali smo je dugo i na žalost Bog nam ju je uzeo. Bolnica je bila stalno granatirana tako da je pogođen i agregat radi čega je nestalo struje. Zbog toga je se Antonija smrzla u inkubatoru,” rekao je Zeko.

Ilustracije potpisuje njemački autor Vladimir Köter koji je slikovito prikazao pojedinosti dječjih biografija na temelju iskaza svjedoka i detalja navedenih od članova obitelji smrtno stradale djece. Povijesni presjek bitke za Vukovar donosi povjesničar Borna Marinić. Autorica stalnog  postava izložbe je vukovarska dizajnerica Žaklina Kurmaić. U prigodnom programu su nastupili učenici Osnovne škole Dragutin Tadijanović i njenog glazbenog odjela.