Na svečanoj sjednici povodom Dana grada i blagdana zaštitnika Vinkovaca sv. Ilije održanoj u Gradskom kazalištu Joze Ivakića dodijeljeno je 13 javnih priznanja Grada Vinkovaca, a jedno od njih uručeno je profesoru Stipi Tomiću i to za izuzetne zasluge u prosvjetnom i sportskom djelovanju.
Zaposlio se u vinkovačkoj Gimnaziji po završetku Fakulteta fizičke kulture u Zagrebu davnog 13. rujna 1978. i u njoj je ostao sve do zaslužene mirovine u koju je otišao prošle godine. Za navedeni fakultet odlučio se zbog velike ljubavi prema sportu kojim se cijeli život aktivno bavio, najviše nogometom i odbojkom, pa je to nekako za njega bio logičan odabir profesije. „Oduvijek sam se vidio u prosvjeti, zbog toga sam i upisao to što sam upisao. Zanimljivo je da sam specijalizirao nogomet, ali se nekako u njemu nisam najbolje snašao pa sam ipak odlučio malo zaokrenuti cijelu priču”, rekao je Stipe Tomić.
Iako ga Vinkovčani najviše pamte kao ravnatelja Gimnazije, treba spomenuti i njegov desetogodišnji mandat na mjestu načelnika Općine Nuštar tijekom koga je izrealizirano dosta projekata po kojima je Nuštar i danas poznat, kao što je fontana u centru sela. Osim toga, velik je doprinos ostavio, i dan danas ostavlja, u Ženskom odbojkaškom klubu „Vinkovci” kojeg je osnovao i kroz cijelo njegovo postojanje djelovao na razne načine – kao trener, ali i kao svojevrsni sportski direktor za vrijeme načelničkog mandata koji mu nije ostavio puno vremena za druge aktivnosti. Zbog svih tih pothvata, uspjeha i područja djelovanja Stipi Tomiću dodijeljeno je više nagrada, kako onih od strane Županije i Grada, tako i nagrada Saveza. „Takve mi nagrade puno znače jer je to na neki način poticaj za daljnji rad i znak da su ljudi primijetili da ste nešto dobro napravili u životu”, prokomentirao je.
Nije tajna da je Gimnazija Matije Antuna Reljkovića uvijek uživala dobar glas u županiji, ali i cijeloj Republici Hrvatskoj. Donedavni ravnatelj otkrio je čemu je težio i što ga je uvijek guralo naprijed u postizanju određenih ciljeva. „Dok sam bio ravnatelj težio sam da nas uvijek prati dobar glas gdje god se pojavili. Ja sam sportaš po prirodi i u meni je uvijek prisutan dobro poznati natjecateljski duh koji me uvijek tjerao da se još više trudim i radim. Naši su učenici ostvarivali izuzetno dobre rezultate na svim razinama natjecanja, a moje je bilo da im pružim najbolje moguće profesore koji će ih na tom putu pratiti”, odao je tajnu uspjeha te naveo kako tvrdnja da je Gimnazija najbolja u županiji nije samo naklapanje i hvaljenje u prazno nego je to vidljivo po nizu čimbenika. Prvi od njih je upis vinkovačkih gimnazijalaca na željene fakultete, a prije toga i dobri rezultati državne mature koji im to omogućavaju. „Mi smo jedna od rijetkih škola koja održava godišnjice mature – od pete pa sve do sedamdesete kojoj sam osobno prisustvovao. Na takvim okupljanjima dobijemo povratne informacije ljudi koji su pohađali našu Gimnaziju u kojoj su stekli osnovno znanje koje im je uvelike pomoglo kasnije u životu. Većina ih navodi kako im nije bilo teško upisati fakultet jer su imali dobar temelj od samog početka”, rekao je Tomić. To je bitan pokazatelj svim bivšim i sadašnjim profesorima da dobro rade svoj posao.
Za vrijeme svog radnog vijeka od 42 godine, 13 na mjestu profesora i velikih 29 na mjestu ravnatelja, dogodilo mu se niz predivnih i nešto manje onih manje lijepih. „Uvjerljivo najteže mi je bilo na samom početku kada sam postao ravnatelj. To je bilo razdoblje odmah nakon Domovinskog rata, škola je bila razorena, a učenici i nastavni kadar raštrkani po cijeloj državi, neki čak i šire. Prvo smo krenuli od same obnove, opremanja škole i ustrojavanja svega što je tada bilo moguće. Mislim da sam se u tom razdoblju dosta dao i potrošio”, kazao je bivši ravnatelj dodavši kako je najbitnija stvar imati dobar radni kolektiv i kako je upravo na to najponosniji. „Oni su osnova svega jer kad imaš dobar profesorski kadar i dobre učenike, sve se zamišljeno lagano ostvari. To daje čovjeku najveću motivaciju da svake godine bude sve bolji i uspješniji.”
Na pitanje o najljepšem trenutku dugo je smišljao odgovor i na kraju zaključio kako ne može izdvojiti samo jedan jer ih je stvarno bilo jako puno, ali naveo je kako mu je srce ipak bilo najpunije kada bi se gimnazijalci s velikih natjecanja vraćali s prvim mjestima u rukama. Osim toga, istaknuo je i obnovu potkrovlja Gimnazije kao jedan od bitnijih projekata jer je taj prostor i danas izuzetno koristan za izvođenje nastave, ali i održavanje drugih aktivnosti i svečanosti škole, ali i Grada. „Kako je to nastalo, to sami Bog zna. Došao je čovjek iz Zagreba s riječima da želi pomoći Vinkovcima i napravio je idejni projekt po kojemu je kasnije sve realizirano”. Nakon svega prije navedenog, bivši ravnatelj vinkovačke Gimnazije i odbojkaški trener prošle je godine otišao u zasluženu mirovinu u kojoj je, kako kaže, aktivan kao i dok je radio.
Gimnazijalski problemi i lijepi trenutci svakodnevno mu fale, ali odlazak u mirovinu mu nije teško pao jer se prije toga psihički i fizički pripremio na to što slijedi. Na pitanje želi li nešto dodati, ovaj kratki razgovor odlučio je zaključiti sljedećim riječima: „Ja bih se svakako na samom kraju vratio na svoj kolektiv i na sve generacije učenika na koje sam ponosan. Uvijek volim dodati da nema Ministarstva u kojem nema naših učenika i to je pokazatelj koliko ovako malen grad ima kvalitetnih ljudi.”
