„…Ne griješi dušu zbog malo zemnosti. Već nosiš prvu klicu Uskrsa, u dlanu urezan je križni put, i srcu mnogo, mnogo pitanja: Al Isus je tvoj put!“
Dostojanstveno i tiho Vinkovčani se danas na središnjem gradskom groblju prisjećaju svojih najmilijih. Svijeće i cvijeće na vječna počivališta nose u spomen ovozemaljskog života onih koji više nisu s nama, moleći za njihove duše i uzdizanje u nebo.
„Stvoreni smo za nebo, stvoreni smo da budemo sveti“, poruka je Fra Matije Antuna Mandića sa središnje mise na vinkovačkom groblju koja je okupila uistinu mnoštvo vjernika. Došli su utjehu pronaći u Božjoj riječi koja kaže da smo svi mi Njegova ljubljena djeca, oblikovana savršeno u Njegovom srcu.
„Današnja svetkovina Svih svetih trebala bi nas posjetiti da je grob samo privremeno počivalište našega tijela, dok Isus Krist ne dođe konačno u svojoj slavi. Naša duša je stvorena za ljubav vječnu, za vječni život, za nebesa…“, propovijedao je danas velečasni.
Slobodni smo, dodaje, pitati se: Zašto ja ne bi bio svet? Zašto bi Petar koji je tri puta zatajio Isusa bio bolji od mene ili sveti Pavao koji je progonio kršćane? Što meni fali? No, uz Božju milost svi ćemo biti nagrađeni.
„Osvijesti se. Nisi ispao Bogu iz torbe, nisi ovdje slučajno. On sve vidi, čuje i zna, vidi što ćeš tek učiniti, a ti ni ne znaš to. Vidio sve tvoje manje pogreške i gluposti koje ćeš napraviti. I što kaže Bog na to? Ništa, da te ispisao ne bi te sad bilo ovdje. Vidjevši čitav tvoj život u svojim rukama, Bog se nasmijao i kao ovaj prekrasan današnji sunčan dan, tako je bilo toplo njegovo srce kada je tebe gledao. Rekao je hoću da ovo bude moja kćer i sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina. I dao te tvojim roditeljima“, prigodne su riječi velečasnog.
A za postići svetost, kaže, moramo imati otvoreno srce, imati na umu da nikada nećemo biti bezgrešni, ali boriti se protiv svojih slabosti i mana. Da u bilo kojem trenutku Bog sa neba pogleda na zemlju i nađe nas kao borce, one koji se nisu pomirili sa svojim grešnim stanjem i iz dana u dan se trude biti boljim čovjekom.
„Bog će nas nagraditi zbog našeg truda. Zato je i postao čovjekom“, zaključuje fra Mandić.
