Sv. Ilija, koji se slavi 20. srpnja, u Hrvatskoj naročito je štovan u Slavoniji. Zaštitnik je Đakovačko-osječke nadbiskupije te diljem Hrvatske brojnih župa, crkava, samostana i naselja.
Među onima koji se posebno uzdaju u zaštitu sv. Ilije je i grad Vinkovci gdje se blagdan sv. Ilije slavi kao Dan grada, a poznato je kako je najstariji sakralni objekt na području grada ranoromanička crkva sv. Ilije na Meraji (tur. meraja – plandište za stoku), o kojoj svjedoče temelji koje je moguće vidjeti i danas. Oko crkve se nalazilo groblje, a datiranje crkve bazira se na nalazima novca u grobovima te se pretpostavlja kako je izgrađena za vladavine Kolomana (1095.-1116.). Crkvica je kasnije porušena, a na dijelu njezinih temelja izgrađena je gotička jednobrodna građevina početkom 14. stoljeća.
Svim Vinkovčankama i Vinkovčanima želimo sretan Dan grada, blagdan sv. Ilije, zaštitnika Vinkovaca, a svim Ilijama, Ilijanama te Margaretama, koje danas isto slave, želimo sretan imendan!
Starozavjetni prorok Ilija bio je rodom iz Tišbe (današnji Jordan) i djelovao je u IX. stoljeću prije Krista. Prema Svetom pismu u doba izraelskih kraljeva Ahaba i Ahasje vatreno se borio za vjeru u jednoga pravoga Boga, Jahvea. Njegovo ime u hebrejskom jeziku znači „Jahve je moj Bog“, a za tu se istinu prorok Ilija cijeli svoj život i zalagao.
Bog je poslao Iliju da opakom kralju Ahabu (oko 860. prije Krista) navijesti veliku sušu. Pred srditim Ahabom, koji je poubijao sve izraelske svećenike i širio štovanje krivih bogova, Ilija se morao skrivati. U pustinji mu je hranu donosio gavran. U Sarepti Sidonskoj Iliju je hranila neka udovica kojoj je on molitvom oživio mrtvog sina. Nakon tri sušne i gladne godine, vratio se Ilija Ahabu i izazvao na dvoboj 450 Baalovih svećenika. Na gori Karmelu pred Ahabom i mnoštvom naroda priredili su dva junca na dva žrtvenika. Tada je Ilija rekao: „Sada prizovite vi svoje bogove a ja ću prizvati svojega Boga Jahvu. Onaj koji pusti oganj na žrtvu pravi je Bog.“ I Baalovi svećenici počeli su vikati od jutra do podne: „Baale, usliši nas!“ Ali odgovora nije bilo. Ilija im se rugao: „Vičite jače, možda vam bogovi spavaju!“ A oni su još jače vikali i noževima se parali. Pred večer je Ilija oko svojeg žrtvenika iskopao jarak, sve polio s puno vode i pomolio se: „Jahve, pokaži danas da si ti Bog Izraelov!“ Tada je pao oganj s neba, spalio žrtvu na žrtveniku i osušio vodu u opkopu. Sav narod je pao na zemlju vičući: „Jahve je Bog!“ Nakon toga se Ilija pomolio za kišu i pala je obilna kiša. Kad je došlo vrijeme da Ilija pođe sa Zemlje, poveo je sa sobom učenika Elizeja, došli su do rijeke Jordana, Ilija je udario plaštem po vodi, ona se rastavila na jednu i drugu stranu te su prešli po suhom. Išli su dalje i odjednom su se pojavili ognjeni konji i kola i Ilija se počeo s njima dizati prema nebu.
Kao važna i omiljena osoba postao je legendaran. Ciklus priča o njemu donose Knjige kraljeva (uznesen je na nebo i opet će doći kao preteča Mesije). Kod Isusova preobraženja na Taboru u opisu trojice evanđelista nalazimo Mojsija i Iliju, kao najznačajnije osobe Staroga Zavjeta. Sveti Jakov u svojoj poslanici opisuje Iliju kao uzor uspješne molitve: “Mnogo može molitva pravednika ako je žarka. Ilija je bio čovjek koji je patio kao i mi; usrdno je molio da ne bude kiše; i nije pala na zemlju tri godine i šest mjeseci. Zatim je ponovo molio, pa je nebo dalo kišu, i zemlja je donijela svoj rod” (Jak 5, 16b-18). Značajno mjesto pripada proroku Iliji u kršćanskoj predaji i u djelima svetih Otaca. Osobito ga štuju karmelićani. U pučkom vjerovanju Ilija zapovijeda gromovima pa se naziva i Ilija gromovnik te štiti od oluje, groma, vatre i zrakoplova.
