26-godišnji Vinkovčanin Ivan Ante Ereš jedan je od onih koji su vratili nakon odlaska u inozemstvo i sreću probali okušati u svom rodnom mjestu. Zasad u tome uspijeva. Kako kaže za sebe, oduvijek je bio “radna životinja”, a pravi dokaz da je to uistinu tako su fotelje nastale od bureta. Da, dobro ste pročitali.
Završio je Upravljanje u kriznim uvjetima na Fakultetu primijenjenih znanosti u Velikoj Gorici, studirao na Studiju mehanizacije u poljoprivredi u Vinkovcima, radio neko vrijeme u Francuskoj i živio u Zagrebu. Međutim, svoj put gradi na nečemu potpuno drugačijem od svega onoga s čime se susretao. Odgovori na brojne prijave za posao gotovo nikada nisu stizali, pa je mladi Ereš odlučio uzeti stvar u svoje ruke. Sve je počelo u jednoj obiteljskoj radionici koja je radila s bravarijom i željezom. Tamo je brusio svoje znanje i gradio iskustvo, a u tome ga čak ni korona nije uspjela zaustaviti jer je prije dva mjeseca otvorio svoju tvrtku Barrel Beast koja se bavi proizvodnjom fotelja od buradi.
“Za vrijeme korone sam se dosta družio s kolegama poduzetnicima. Jedan od njih je radio nešto slično s foteljama i komentirao je kako ovdje nema nikoga tko to proizvodi. Ja sam skupio nešto novca i isfinancirao proizvodnju nekoliko komada za sebe. Fotelje su se svidjele svakome tko je došao i svi su htjeli jednu za sebe, pa sam tada polako počeo istraživati tržište”, pojašnjava Ivan Ante koji je i sam vrlo brzo shvatio da na našem području nema majstora koji bi mogao izrađivati fotelje u serijama.
Nije imao pretjeranog iskustva u varenju, radio je svašta, ali posao koji uključuje metal mu je bio potpuno stran. Međutim, ovom mladiću jednostavno ništa nije teško i sve je, uz pomoć prijatelja i poznanika, uspio svladati u nešto više od godinu dana. Tvrtka je još mlada i ovaj 26-godišnjak je trenutno jedini zaposleni, no kad stekne stabilnost bit će i zapošljavanja. Kako kaže, najviše će mu trebati pomoć u ovim administrativnim poslovima jer je njemu draži onaj “prljaviji” dio – u radionici.
“Puno više mi leži primijenjena znanost i meni je prirodno biti u radionici gdje svaki dan mogu naučiti nešto novo. Nema mi ništa draže nego kad vidim plodove svoga rada, nešto što sam sam vlastitim rukama izradio, pa bi savršena kombinacija bila da za život zarađujem radeći nešto u čemu zbilja uživam i u spoznaji da na posao ne idem s grčem u želucu”, ističe Ereš koji većinu svoga dana provede u radionici i upravo zahvaljujući tome već na samom početku stvorio se velik interes. Prije nekoliko dana je otvorio i web stranicu Barrel Beast na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku, pa je za očekivati kako će zanimanje za ove jedinstvene fotelje biti samo još veće. Nikako ne bi trebali zanemariti činjenicu da su Erešove fotelje tražene i u Francuskoj, a klijent je najveća radijska kuća u zemlji.
Pojašnjava kako mu je cilj raditi na kvaliteti, a ne na kvantiteti. U svome radu koristi novu tehniku plastifikacije, a sirovina mu dolazi izvana, pa tako primjerice uzima američki plastifikat i njemački prah. U svom vlasništvu ima i peć za plastifikaciju zahvaljujući kojoj ne mora čekati da se bure suši dva dana, dok za sjedište koristi nautički skaj koji je čest u nautici, auto-moto industriji i avijaciji. Bure izgleda kao obično bure, ali je posebno proizvedeno baš za namjenu fotelje jer mu trebaju deblje stijenke, da nije bojano, prljavo ili hrđavo kako ne bi imao dodatnih komplikacija u poslu.
“Ljudi inače razmišljaju ovako: škart roba, puno komada i mikro zarada, dok ja razmišljam potpuno obratno: malo komada, ručni rad i puno veća kvaliteta. Ručni rad i kvalitetan materijal proizvodu dižu cijenu, ali time dobijem puno više nego kada bi koristio nešto nekvalitetno. Puno novca sam potrošio u promašene investicije i isprobavanja, ali danas imam složenu priču – od oblika i boje do sjedišta koje ne narušava estetiku izvana i materijala koji se slaže s izgledom fotelje”, pojasnio je. Dodaje kako konačni izgled proizvoda u konačnici ovisi o željama klijenata, a njemu je svejedno jer dnevno može napraviti i do četiri fotelje.
