21 C
Vinkovci
Ponedjeljak, 24. lipnja 2024.

Sveti Stjepan prvi je mučenik koji je prolio Krv za Krista

Više od autora

Josipa Haluška
Josipa Haluška
josipa.haluska@novosti.hr

Dan nakon Božića vjernici diljem svijeta obilježavaju blagdan sv. Stjepana, prvog kršćanskog mučenika koji je bio jedan od sedmorice đakona u crkvenim počecima. Blagdan svetog Stjepana prvomučenika, u našoj zemlji i neradni dan.

Iako time slave radost novog početka, priča o mučeničkoj smrti svetog Stjepana temelji se na podmetanju i zloći. O životu ovog sveca nema puno podataka, a tradicija obilježavanja spomendana započela je 26. prosinca 380. godine.

Stjepan je bio Židov iz Jeruzalema koji je prihvatio Kristov nauk i odlučio je svima propovijedati Radosnu vijest. U Djelima apostolskim stoji kako je posebno brinuo za siromašne i nemoćne, a prva kršćanska zajednica imenovala ga jednim od sedmorice đakona.

U svojim propovijedima izravno je prozivao one koji su bili odgovorni za Kristovu smrt, iako je znao da će mu to donijeti probleme. Dodatno, razbjesnio je moćnike jer se oko njega okupljalo sve više obraćenih Židova koji su prihvatili kršćanstvo. Stjepan je životom i propovijedima slijedio Kristov nauk, no na sličan ga je način slijedio i u smrt.

Ogorčeni njegovim propovijedima, pojedinci su počeli javno sa njim raspravljati o sadržaju Evanđelja. Kako ga nisu uspjeli nadmašiti riječima, spletkama su postigli svoj cilj. Lažno su ga optužili da je govorio protiv Mojsija i Boga, a pismoznanci i starješine u Hramu jedva su dočekali.

Uhitili su ga 36. godine i pod optužbom za bogohuljenje doveli pred Veliko vijeće. Ondje su mu sudili uz lažne svjedoke, a Stjepan je nadahnuto govorio o povijesti kršćanstva od Mojsija do Isusa te o činjenici da su ga Židovi pogubili, što je dodatno uznemirilo moćnike koji su ga tada odvukli izvan grada i kamenovali.


Sveto Pismo prenosi kako je Stjepan tada, po uzoru na svog Učitelja, samo tiho zavapio: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.

Zbog svega toga postao je simbolom oprosta, ali i borbe protiv nepravde. Najčešće ga prikazuju kao mladića odjevena u đakonsko ruho te u jednoj ruci drži palmu, dok u drugoj drži kamen. Njegova smrt značajna je za prvu kršćansku zajednicu jer od tog dana počinju veliki progoni koji su rezultirali pogibijom mnogih vjernika, ali i iznjedrili neke od najvećih svetaca.

Stoljećima se nije znalo gdje su posmrtni ostaci svetog Stjepana, a 400 godina poslije palestinski svećenik Lucijan navodno je imao  viziju u kojoj je otkrio posljednje počivalište sveca. Zaputio se na lokaciju, otkopao posmrtne ostatke i prenio ih u Rim, gdje su ih položili uz svetog Lovru, đakona rimske crkve.

Tako je prvi kršćanski mučenik postao zaštitnikom đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje. Ime Stjepan pak grčkog je podrijetla i već u sebi sadrži simboliku. Stefanos znači okrunjen ili ovjenčan, a vijenac je simbol nade, vječnog života i beskonačnosti. Osim Stjepana tako na današnji dan imendan slave Stefani, Stipani, Štefe i Štefanije, ali i Krunoslavi, Krune i drugi sa izvedenicom tog imena koji imaju imendan i u kolovozu.

Povezani članci

Posljednje objavljeno