Nekada je njihov rad više, a nekada manje prepoznat, no činjenica je da je njihova uloga u društvu neprijeporna. Oni su naši roditelji, psiholozi, odgajatelji, autoriteti i prijatelji za vrijeme školovanja, ljudi koji su nas na neki način usmjerili i odredili za daljnji život.
Osvrnemo li se malčice u prošlost, nedvojbeno je, nastavnička je profesija bila više uvažavana. Uz liječnike, učitelji su bili su najvažnije i najpoštovanije osobe u društvu što je posebno bilo vidljivo u manjim mjestima. U Japanu, primjerice, jedino su učitelji bili izuzeti naklona caru.
Promjene u društvu mijenjale su i percepciju učitelja. Oni koji su birali to zanimanje srcem i danas će češće reći da imaju više problema s roditeljima nego s djecom. Utrka za ocjenom preuzela je primat znanju, slobodni smo preispitivati njihov rad zbog čega su sve manje cijenjeni, a sve više, uglavnom subjektivno, prozivani. Kada je riječ o financijskom aspektu, nenametljivo i dostojanstveno se bore za svoje mjesto pod suncem. Dohodovno ovom društvu daju najviše jer se znanje i ljubav prema odgovornosti poziva, ne mogu platiti, a ruku na srce, i liječnik, i astronaut, i kopač kanala jednako trebaju biti opismenjeni. „Mi smo djeci prijatelj. Iznimaka uvijek i među nama, naravno ima. Osobno sam uvijek gledala dobrobit djeteta. Nezasluženim ocjenama ne činimo im dobro. Osim što degradiramo svoj predmet, izravno štetimo drugoj djeci koja rade i trude se,” iznosi osobno iskustvo nastavnica Hrvatskog jezika i književnosti u mirovini Marija Ćorić koja je generacijama svojih učenika usadila ljubav prema materinjem jeziku i zbog koje su zavoljeli ovaj predmet.
„Osobno, nikada nisam kukala jer sam uvijek taj svoj poziv voljela. Po prirodi sam optimist. Bilo mi je neugodno pred djecom pokazivati nezadovoljstvo statusom odnosno novčanim dijelom, ali dojam je da smo sve manje važni od društva. Koliko sam samo poruka kroz svoj predmet poslala toj djeci u život želeći im dobro. Ljubav prema učiteljskom pozivu vodila me kroz život i kada bih opet morala birati, ponovno bih odabrala taj poziv. Rođena sam na dan sv. Ćirila i Metoda, prvih hrvatskih prosvjetitelja, pa valjda mi je taj dar poziva usađen i rođenjem,” uvjerena je umirovljena nastavnica koja je učiteljski vijek provela u školama u Otoku, Ivankovu, Retkovcima, a najdulje u OŠ Josipa Kozarca, u svojim Vinkovcima.
Cijenjena od kolega, omiljena kod učenika. Odlazak u zasluženu mirovinu prije pet godina nije joj toliko teško pao koliko činjenica da je morala ostaviti svoj osmi razred, posljednju generaciju učenika koju nije uspjela izvesti do kraja. No čovjek sve mora prihvatiti, kaže i sretna je kada svoje učenike sretne na ulici, popriča s njima, i s ljubavlju ih sasluša.
Aktivna i u zlatnim godinama, na prvo mjesto danas stavlja svojih četvero unučadi kojima se s ljubavlju posvećuje, a rado se druži i s dobrom knjigom. „Ostane taj osjećaj da si u životu nešto dobroga napravio i utkao u generacije dio sebe i obratno,” reći će s ponosom istinska prosvjetna djelatnica u povodu Svjetskog dana učitelja.
I mlada učiteljica informatike, Maja Štefanac, smatra da učitelji danas imaju puno više obveza nego što su imali prije, a uz to, društvo je danas više zaštitnički postavljeno prema djeci te su učitelji zbog toga često pod povećalom.
“Velik je to pritisak na našu profesiju, pa se sve to odražava na autoritet i ponašanje prema učiteljima čak i od strane djece”, ističe Maja. Međutim, bez obzira na sve biti učiteljica za nju nije zanimanje, nego poziv čije radno vrijeme ne završava sa zadnjim zvonom. Kući nosi misli o djeci iz razreda o njihovim problemima, tajnama, smijehu, suzama.
“Jedan od glavnih ciljeva ove profesije treba biti usmjeren prema učenicima i stvaranju mogućnosti za njihov cjeloviti razvoj te je za mene ovo poziv, a ne samo „zanimanje“. Svaki dječji uspjeh i napredak me ispunjava i veseli”, dodaje.
Biti učiteljica zapravo je ogroman privilegij jer djeca rastu pred očima, razvijaju se u male ljude sa svim svojim dobrim i onim manje dobrim stranama. Istodobno i djeca mijenjaju učiteljicu.
Ova profesija zahtjeva cjeloživotno učenje i usavršavanje, pa izazovi koje je pred njih stavila pandemija u ovo novo vrijeme za većinu vrijednih prosvjetnih djelatnika nisu predstavljali problem. Tako nisu ni Maji jer, kako kaže, uvođenje inovacija u razred i izvan njega uključuje i svakodnevno korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije, pa situacija u online okruženju za nju nije bila nesavladiva.
“Shvaćam da se starijim učiteljima teže prilagoditi na ovu situaciju, ali zato smo mi tu jedni za druge i međusobno si pomažemo na svim područjima. Smatram da nas ovakve Covid situacije potiču da još više učimo i usavršavamo se kako bi djeci stvorili što kvalitetnije obrazovanje i na to treba pozitivno gledati”, zaključila je.
Svim učiteljima i od nas velika čestitka povodom njihovog dana!
