Da su Vinkovci već davne 1952. godine imali Planinarsko društvo, svjedoče brojni tekstovi u bogatoj arhivi tadašnjih Vinkovačkih novosti, a broj 13 iz 1954. godine na trećoj nam stranici otkriva bogate aktivnosti planirane za tu godinu. Osnovani 1952. godine, u startu su okupili 32 člana, a samo dvije godine kasnije, u trenutku nastajanja teksta kojeg potpisuju „Dva prijatelja”, čak njih 240.
Planinari su, navodi se u članku, bili važan dio ondašnjih društveno-političkih događanja, pa su tako „svečano ispraćeni od mnoštva građana pri nošenju Titove štafete”, a o aktivnostima koje su planirali te godine svjedoči plan brojnih izleta po bivšoj državi – od Plitvičkih jezera, preko Doboja i povijesnog Bihaća, Jankovca, Đakovštine i požeškog kraja. Najveći je bio na Zagrebačku goru i Samoborsko gorje, uz posjet dvorcu Mokrice, kažu.
Na godišnjoj skupštini, povodom koje je sadržaj i našao mjesto u tadašnjim Vinkovačkim novostima, najavili su brojne izlete među kojima nama najzanimljivije kampiranje, koje je prije gotovo sedam punih desetljeća, bilo vrlo popularno među građanima, ljubiteljima prirode.
„Najinteresantnije i najpohvalnije u planu za ovu godinu jeste nabava šatora i organizacija logorovanja – kampiranja na Plitvičkim jezerima i na moru, od svibnja do rujna te bi svakih 14 dana moglo u istima provesti odmor oko 50 drugova i drugarica, uz daleko manje financijske izdatke u odnosu na cijene za ugostiteljske usluge,” navedeno je. S ciljem smanjenja troškova svojih članova, društvo je osnovalo zajedničku putnu blagajnu. Bio je to zajednički budžet za sufinanciranje skupljih izleta, pojašnjavaju „Dva prijatelja”, autori teksta iz 1954. godine.
Prvi svibnja, primjerice, slavio se na Đerdapu do kojega su stizali brodom. „ Smatramo da je ova zamisao planinara pohvalna, jer je namjera organizirati za sve naše građane, a u suradnji sa sindikalnim organizacijama. Zatražen je poseban brod od Vukovara do Đerdapa i natrag, dok bi na brodu bila glazba, pored bifea i kuhinje. Brod bi noću bio rasvijetljen lampionima i sijalicama raznih boja, a priredio bi se i vatromet na Dunavu, a eventualno bi se prikazivali filmovi,” stoji u tekstu. Još su predviđeni izleti na Majevicu, uz posjet Tuzli i Kreki, a zatim Erdut. Putovalo se na Trebević kod Sarajeva s izletom u glavni grad BiH potom Jajce, Travnik i eventualno Banja Luku. Ljeto je bilo rezervirano za izlet na Papuk i Zvečevo, a rujan u Šumetlicu kod Nove Gradiške. Najzad, početkom listopada išlo se u Ilok i Šarengrad.
Tako su Vinkovčani djelovali u okviru Planinarskog društva još davne 1952. godine, na žalost svih dušobrižnika koji danas osporavaju postojanje jedne hvalevrijedne udruge ljubitelja prirode u ravničarskom kraju. S obzirom na ondašnje stanje gospodarstva i brojne sponzore, čini se kako je bilo sjajno organizirano te nudilo članstvu i sugrađanima zanimljiva putovanja i avanture u prirodi.
