U Madridu je, u 98. godini preminuo Viktor Kuzmanović, legendarni half vinkovačkog nogometa o kojem smo otprilike u ovo vrijeme prije tri godine donijeli priču na našem portalu novosti.hr povodom 70. godišnjice braka sa suprugom Anom.
Ova “vinkovačka enciklopedija” kako su ga poznavatelji nazivali, rođen je 1925. godine, a svoju vitalnost i dugovječnost, pripisivao je umjerenosti i skromnosti.
“Treba se čovjek i proveseliti, piti i jesti, uživati u životu, obitelji, društvu, ali u svemu treba biti skroman, bez pretjerivanja i trčanja za nečim što će mu narušavati unutarnji mir i sklad. Danas ljudi imaju sve, a opet su tako nesretni i stalno žele nešto što ne mogu imati, ne znaju uživati u onome što im je pred nosom”, referirao se tada.
U mirovinu je, davne 1980. otišao kao krojač, a radni vijek proveo je u krojačkoj radnji “Budućnost” u današnjoj Dugoj ulici, šivajući uniforme za željezničare, policajce, šumare, ali i ostalo građanstvo, ispričao je tada Viktor Kuzmanović koji je kao mladić nogomet prvo igrao za vinkovačku Slogu, da bi potom godinama bio i član Dinama nakon spajanja ta dva kluba u jedan, nakon II. Svjetskog rata. Do jučer vjerojatno najstariji živući igrač kluba s Bosuta.
“Igrali smo tada nogomet jer smo to voljeli, a ne zbog novca. Bili bismo sretni kada bi za nagradu dobili večeru. Sjećam se da je često na gostovanja s nama išao vinkovački mesar Karlo Ferderber, veliki zaljubljenik u nogomet, koji bi nam ponio malo konjske salame i to bi nam bio ručak poslije utakmice. Jednom prilikom, kada smo išli igrati u Bosanski Brod, rekao nam je da nas časti večerom ako pobijedimo i to je za nas bio nesvakidašnji događaj. Opremu smo sami sebi kupovali, poslije utakmice nosili kući na pranje i nije se nikada dogodilo da nismo čisti i uredni na utakmici. Danas igrači ne znaju kuda bi sa sobom, što bi sve zahtijevali od svojih klubova, a igraju bez srca i ljubavi”, rekao je u razgovoru za naš portal u rujnu 2019. godine.
Mudrost i jednostavnost isijavala je iz ovog čovjeka starog kova koji je kao rijetko tko poznavao život i dušu Vinkovaca unazad gotovo stotinu godina, pa su brojni znatiželjnici, istraživači i novinari po dobru priču o gradu, pohodili upravo Viktora Kuzmanovića.
Preminuo je u Španjolskoj gdje mu živi i radi obitelj, a datum ukopa u Vinkovcima još nije poznat.
