Nakon dugo maštanja kako da svoju ljubav prema kreativnom izražavanju pretoči u nešto opipljivo, Tadeja Barun Hardi u travnju je pokrenula Pričopetljice, personalizirane dječje postere s vlastitim tekstovima i pjesmicama. Kako nam priča ova supruga i mama, socijalna radnica i zaljubljenica u pisanje i čitanje, otkako zna za sebe voli riječi. Bile one napisane, pročitane ili izgovorene, za nju su one – ljekovite.
Put od želje i ideja do konačnog proizvoda potrajao je duže, no bilo joj je, kaže, važno napraviti nešto što će joj imati smisla, nešto što bi htjela i sama pokloniti svojoj, ali i drugoj djeci i mladima s kojima radi. Stvari su se poklopile, Tadeja je stekla iskustvo, izašla iz zone komfora i ideje su napokon izašle van u konkretnom obliku.
„Pjesmice pišem otkada znam za sebe. Oduvijek sam voljela kreativno izražavanje kroz pisanje, posebno su mi drage rime. Volim riječi, a to se vidi i kroz moju primarnu profesiju: i u savjetodavnom radu ljudi kroz razgovor „otpetljavaju“ neke zamršene čvorove i pletu neku novu, snažniju životnu priču za sebe. Meni je pisanje i čitanje oduvijek bila svojevrsna terapija. Često, dok čitam, izvlačim određene citate koji mi koriste u određenim životnim situacijama, od malena sam imala razne tekstove i pjesmice na svojim motivacijskim pločama u sobi. Pomislila sam kako bi bilo lijepo stvoriti nešto što će se naći na zidu nekog djeteta i što će mu biti svojevrsni „vjetar u leđa“ kada mu/joj to bude potrebno“, ističe Tadeja Barun Hardi, inače rođena Vinkovčanka koju su fakultet i posao odveli u Zagreb. Trenutno živi u Svetoj Nedelji, a zaposlena je u SOS Dječjem selu Lekenik gdje kroz Program jačanja obitelji radi savjetodavno s djecom, roditeljima i obiteljima.
U centru svake Pričopetljice je tekst ili pjesmica s određenom porukom. Iako je vizualni dizajn važan, to nije ono po čemu su ovi posteri posebni. Od drugih ih izdvajaju upravo tekstovi, svaki je autorsko djelo i svaki nosi neku motivacijsku poruku u sebi.
„Inspiraciju crpim iz svog vjerovanja da su riječi ljekovite te svatko treba čuti podržavajuće riječi u svom životu. Kako sam profesionalno u području mentalnog zdravlja djece i mladih, puno razgovaram s djecom i roditeljima, ali i kroz razne poruke i sadržaje, primjećujem nametanje pozitive po svaku cijenu, isticanje neugodnih emocija kao nepoželjnih, poticanje uspješnosti i izvrsnosti bez prepreka, umjesto toga da dijete bude samo “dobro u svojoj koži”. Na svom profesionalnom putu uvjerila sam se kolika je moć podržavajućih riječi u djetetovom životu i nažalost koje su posljedice izostanka istih. Bilo mi je važno u svijet poslati riječi koje u sebi sadrže normalizaciju neugodnih emocija i poteškoća, toga da je ok nekada biti i tužan i osjećati se neuspješno, kao i to da je ok tražiti pomoć i poslati ohrabrujuću poruku za djevojčicu/dječaka koji će postati vlasnik/vlasnica Pričopetljice”, ispričala je naša sugovornica.
Svaka Pričopetljica draga joj je na svoj način, u svaku je, kaže, udahnula dio onoga što misli da svako dijete treba čuti. Nijedna nije nastala tek tako i iza svake stoji poruka u koju vjeruje. U najosobnije izdvaja Pričopetljicu Pobjednicu, posvećenu djevojčicama i dječacima čiji dolazak na svijet nije bio jednostavan te Pričopetljicu Mama, njezin doprinos promociji mentalnog zdravlja majki.
„Dok sam ju osmišljavala u glavi su mi bile sve bebe koje su dugo bile mamina i tatina želja i molitva dok su strpljivo čekali po bolničkim hodnicima, one bebe čije su mame strpljivo ležale u bolnicama samo da bi one što sigurnije došli na svijet. Posvećena je i malim palčićima i palčicama koji su svoje najvažnije borbe dobili već u prvim danima svog života”, istaknula je Tadeja kojoj je najdraži dio procesa osmišljavanje tekstova, što je i srž cijele priče.
Tekstove i dizajn radi sama, muž pomaže u praktičnom i administrativnom dijelu, a od velike pomoći su i poruke ohrabrenja obitelji i prijatelja. Kako kaže, jako joj je drago i kad čuje da je neka tinejdžerica stavila Pričopetljicu u svoju sobu i da joj ona služi kao motivacija u životnim izazovima. Uz sve to, Tadeja ima jako puno planova i ideja koji čekaju na realizaciju.
„Prvenstveno tu mislim na edukativne Pričopetljice za koje su mi ciljana klijentela škole, vrtići i druga mjesta na kojima se okupljaju djeca. Također, marketing je nešto na čemu planiram u budućnosti poraditi, obzirom da se za sada sve uglavnom prenosi usmenom predajom i dijeljenjem na društvenim mrežama. Imam osjećaj da sam tek polako krenula i da vrijeme za Pričopetljice tek dolazi”, ambiciozno će naša Vinkovčanka.
