„Ovdje stojim ponosan i jadan”, govori nam Ivica Kopčić koji se kobnog 1. ožujka 1992. godine našao u blizini nekadašnjeg Omladinskog doma gdje je, u još uvijek nerazjašnjenoj situaciji, odjeknula eksplozija i odnijela tri života. Jedan je od brojnih koji im je danas kod spomenika hrvatskim braniteljima odao počast.
Kako se prisjeća Kopčić, nisu puno znali o onome što se događa, a prizor koji su zatekli kada su svojim suborcima stigli upomoć zgrozio ih je. Detalji tragedije do danas nisu poznati, sve što sudionici tog nemilog događa mogu učiniti je upaliti svijeće poginulima i pomoliti se za njihove duše. „Ponosan sam jer nas je puno preživjelo, ali jadan jer nas proganjaju zbog oznake Za dom spremni. Ne znam zašto. Tad smo im bili potrebni, a sad nas svi izbjegavaju”, dodaje Ivica Kopčić, vojnik i pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga.

„Kroz sve postrojbe, a tako i HOS, naši branitelji dali su obol u obrani grada i domovine, bili su na raspolaganju, a uz to podnijeli i velike žrtve. Danas se prisjećamo svih koji su dali svoje živote kako bi mi živjeli u slobodi, u našim Vinkovcima kako smo i htjeli. Veliko im hvala, poštovanje njihovim obiteljima jer nije lako tri desetljeća provesti bez svojih najmilijih”, poručio je vinkovački gradonačelnik Ivan Bosančić.


Nezadovoljan je što je eksplozija, kako kaže, bilo posljedica spletki i smicalica brojnih zapovjednika, dok su dragovoljci ginuli za svoju slobodu. „Kao što sam već rekao, to nije napravio Srbin nego Hrvat. Zašto? Zato što su bili ljubomorni na glas na kojemu smo bili. No, nije bilo razloga da se to napravi jer mi smo imali i ljude koji nikakvu ratnu obuku nisu prolazili”, govori Zupković.











