Svake godine 26. ožujka diljem svijeta obilježava se Ljubičasti dan, najpoznatiji neslužbeni dan epilepsije. Nastao je 2008. godine idejom Cassidy Megan, tada devetogodišnjom djevojčicom motiviranom vlastitom borbom s epilepsijom, a od samog začetka cilj ovoga dana je potaknuti ljude da govore o ovoj bolesti, uz poruku osobama s epilepsijom da nisu same. Što je epilepsija, što ju uzrokuje i kako se liječi za Vinkovački list pojašnjava dr.med. Denis Kuljanić, specijalist neurologije i uži specijalist epileptologije u Općoj županijskoj bolnici Vinkovci.
Epilepsija je, kaže liječnik, jedna od najučestalijih bolesti ili poremećaja u neurologiji koja zbog svojih karakteristika predstavlja ozbiljan medicinski i socijalni problem i stigmatizaciju osoba, njihov problem sa zapošljavanjem, ograničenje mogućnosti upravljanja motornim vozilima i slično.
Kako pomoći osobi koja ima napadaj?
„Manifestira se različitim oblicima napadaja koji su odraz kroničnih poremećaja stanica moždane kore, ali i akutnih zbivanja kada stanice moždanog parenhima postaju „preosjetljive“ te reagiraju izbijanjima električkih impulsa. Oni se šire po moždanoj kori i dubljim strukturama mozga te se u konačnici manifestiraju onim što mi vidimo kao epileptički napadaj“, kaže Kuljanić.
Dodaje kako oni zasigurno ne izgledaju lijepo, a od osobe koja im svjedoči ne traži se puno – staviti osobu na bok i ukloniti ju iz potencijalno pogibeljne situacije odnosno odmaknuti od ceste, vode, visine…Ostalo zbrinjavanje radi hitna ili liječnik. Teško je, kaže, napadaje opisati jednim člankom, ali podrazumijevaju kratko zagledavanje, ponavljanje pojedinih riječi, trzanje lica i usana te grčenje ruku i nogu, a to sve zajedno čini epilepsiju šarolikom i zanimljivom, svojstvenom svakoj osobi.
„Epilepsija se liječi širokom paletom lijekova – antiepileptika, koji su visokospecifični, potentni i koji se kombiniraju ovisno o životnoj dobi bolesnika, karakteru i obilježjima epilepsije i napadaja, koomorbiditetima i spolu“, pojašnjava naš sugovornik i dodaje kako postoje različiti oblici epilepsija koji variraju od osobe do osobe i mijenjaju se sa životnom dobi. Ispravnim liječenjem, napominje Kuljanić, može se postići da 70% osoba s epilepsijom bude bez napadaja:
„Između 30-40 % osoba ne liječi se ispravno, ne uzimaju lijekove jer to sa sobom nosi društvenu stigmatizaciju. No, svakako je neusporedivo lakše biti osoba s epilepsijom nego prije 30-40 godina, danas društvo i obitelji puno lakše prihvaća takve osobe i nosi se s njihovom bolesti“.
Uzrok i dalje nepoznat
Liječnik napominje kako se u malom postotku slučajeva može govoriti o nasljednosti u klasičnom smislu, većinom se tu radi o idiopatskim oblicima kada se nikakvom dostupnom dijagnostičkom obradom visoke rezolucije, uključujući i MR, ne uspijeva pronaći razlog. S druge strane, simptomatske epilepsije su odraz preboljelih bolesti mozga kao što su tumor ili moždani udar, kao i posttraumatske epilepsije.
Treba istaknuti da uzroci epileptičkih napadaja kada zapravo ne govorimo o epilepsiji nego o napadajima epiletiformnog karaktera, osim navedenih stanja, mogu biti i prolazna stanja kao primjerice nesanica, nespavanje uz dugotrajni rad na računalu, hipoglikemija (niska koncentracija šećera u krvi), duži i intenzivniji tjelesni napor, (nedovoljna opskrba mozga kisikom), konzumiranje određenih psihotropnih, što lijekova što drugih štetnih tvari, a u rjeđim slučajevima i emocionalni stres.
„Želim da ljudi znaju da nisi sam ako boluješ od epilepsije“
Poruka je koju je poslala mlada Cassidy jer je zbog dijagnoze proživjela ograničenja u svakodnevnom životu. Zato je kao boja epilepsije izabrana ljubičasta boja lavande, povezana s osjećajem usamljenosti koji se često javlja kao posljedica društvene stigmatizacije i izolacije.
