Strastveni vinkovački kolekcionar 67-godišnji Ivan Schweizer u svojoj kući posjeduje vrijednu zbirku starih predmeta, plakata, knjiga, razglednica, filatelije, znački, prvih gradskih biljega. Čovjek ne može ni zamisliti, ali ga šetnja opipljivom prošlošću podsjeti uz oduševljenje. Od srednje škole, dakle pola stoljeća, traje ova ozbiljna ljubav rođena u dječačkim danima skupljanjem sličica za nogometne albume koje i danas čuva.

„Nikada nisam takve stvari bacao i tijekom vremena počne te to zanimati, no s godinama posebno su me počele zanimati stvari vezane za Vinkovce koje i danas u mojoj kolekciji imaju najveću emotivnu vrijednost”, uvodi nas u priču samozatajni zaljubljenik u grad i autohtoni Vinkovčanin.

Nikada nije računao broj predmeta bogate privatne kolekcije jer tko zna dokle bi stigao, a posebno mjesto u njegovu srcu zauzimaju značke Dinama Vinkovci, danas Cibalije, pogotovo one koje se danas teško mogu vidjeti iz vremena do 1945. godine.

„Ljudi ni ne znaju da je u to vrijeme bilo značaka, a imam ih desetak. Najstarija datira iz godine osnutka vinkovačkog Dinama 1919. i prva je koja je uopće izašla u povodu osnivanja kluba”, ponosno će Ivan.

Sajmovi antikviteta, privatni kontakti i danas internetske eBay aukcije, kanali su preko kojih dolazi do predmeta.

„U zagrebačkim antikvarijatima već me dobro poznaju. Znaju da tražim sve s predznakom Vinkovaca i ovoga kraja, pa već s vrata dobacuju „imamo za vas nešto novo, Ivane ili nemamo.” Jednako je i na Britancu. Svi se mi već poznajemo”, otkriva čari ovog posebnog svijeta u kojem danas još rijetki stanuju.

Kada su u pitanju poštanske marke, posjeduje sve s predznakom hrvatske povijesti, od vremena Radićevaca, preko NDH do suvremene hrvatske države.

„Iz cijeloga svijeta imam marke na kojima su izlazili naši Vatreni od početaka reprezentacije”, dodaje. S obzirom na količinu svega, članovi obitelji puni su razumijevanja prema njegovu hobiju jer treba ih održavati, brisati prašinu, pravilno čuvati. Više je najdražih predmeta, no svi su, spoznajemo vezani uz nogomet.

„Skupljam sve Cibalijine ulaznice s nogometnih utakmica. Dinamo-Čelik, finale Hrvatskog kupa 1999. s Osijekom, utakmica reprezentacije za 3. mjesto i pobjeda nad Nizozemskom 1998. i finale Svjetskog prvenstva u Rusiji protiv Francuza, su mi od dražih, a tu je još i serija Inter Toto Kupa, sudjelovanje Dinama u ex YU kupu. Nikada ne bih govorio o vrijednosti jer meni je najvrijednije ono što nemam. Imam puno vinkovačkih knjiga, no ponavljam najdraža mi je ona koju bih htio imati, a još nisam došao do nje”, naglašava.

Kćer Josipa, danas profesorica u vinkovačkoj Gimnaziji, diplomirala je na Hrvatskim studijima na temu Vinkovačkih jeseni, isključivo se koristeći izvorima iz očeve arhive koji su bezbrojni kada su Jeseni u pitanju. Uvijek će biti nešto što želi, a nema.

„Nikada ne možeš imati sve. U tome je draž. Nešto se može nabaviti, ali je preskupo. Puno toga ljudi daruju jer znaju moju strast, no što sam stariji to sam usmjereniji ka raritetima vinkovačkog kraja”, zaključuje Ivan Schweizer, aktivni umirovljeni kolekcionar.

Foto: Kazalište “Mika Živković” Retkovci

Izvrsni retkovački kazalištarci sinoć su svojoj publici poklonili još jedan nesvakidašnji umjetnički doživljaj. Drugi put jednu od svojih izvedbi upriličili su u dvorištu tzv. Đurđevića kuće, autohtone obiteljske gazdinske šokačke kuće u središtu Retkovaca, a ovaj put predstavili su se premijerom predstave “Čudo u Poskokovoj Dragi” Ante Tomića.

Ali nije ambijent u šokačkom “štihu” bio ono što je obilježilo novu premijeru Kazališta “Mika Živković” Retkovci jer nije riječ o ambijentalnoj predstavi nego o predstavi na klasičnoj pozornici postavljenoj na otvorenom prostoru. Ono što obilježava ovu predstavu je posve originalna adaptacija i prilagodba teksta koji je nastao prema romanu Ante Tomića u dramatizaciji Željke Udovičić Pleština. A novu adaptaciju i prilagodbu, kao i režiju, potpisuje Marko Sabljaković, predsjednik Kazališta “Mika Živković” Retkovci.

Ova urnebesna komedija, čija je radnja izvorno smještena u Dalmatinsku zagoru, prije više od pet godina već je postavljena na retkovačkim kazališnim daskama, a sada je došla ponovno kao potpuno novo “čudo”.

“Ovoga puta nije riječ o obnavljanju one predstave od prije pet godina nego zaista o novom premijernom naslovu. Naša prvotna ideja je bila obnoviti predstavu jer smo nakon svega što nas je zadesilo u ovoj pandemiji željeli okupiti praktički cijeli ansambl i pokazati svu glumačku raskoš retkovačkog Kazališta, a ova predstava ima zaista velik ansambl sa čak 19 glumaca. Međutim, kako je priča krenula tako sam shvatio da svoj redateljski koncept želim u potpunosti nadograditi i osvježiti i tako je nastala jedna potpuno nova priča u kojoj je radnja predstave prilagođena i smještena u kontinentalnu Hrvatsku, u ravnicu, tamo negdje iznad Rakovice. Vjerujem kako će se ova naša nova predstava svidjeti publici”, istaknuo je Marko Sabljaković uoči premijere i nije pogriješio.

Naime, publika koja se okupila na premijeri potpuno očekivano, jer su retkovački kazalištarci odavno izgradili renome koji je dostigao sam vrh hrvatskoga kazališnog amaterizma, odlično je prihvatila novo retkovačko “čudo”, koje će bez sumnje i dalje plijeniti pozornost gdje god Retkovčani budu gostovali.

Uslijed poznatih okolnosti epidemije COVID-19 ova predstava prva je premijerna izvedba Retkovčana unazad dvije godine, a u brojnoj postavi okupili su se: Antun Brajković, Zdravko Šinjori, Dominik Kožul, David Kožul, Nikolina Benačić, Dražen Matijašević, Emily Bagarić, Sara Franić, Laura Benačić, Katarina Prošenski, Josipa Jurković, Katica Štefančić, Marija Mrvičin, Dijana Ivkov, Kristina Prošenski, Lana Mlinarić, Ena Mlinarić, Mira Šutalo, Marko Sabljaković i Dijana Ivkov.

Scenografiju predstave osmislio je Dražen Matijašević, a izradio ju je Stolarski obrt „Mikuš“, Ivankovo. Izbor kostima potpisuje Marija Pletikosić, a dizajn rasvjete Goran Krznarić, voditelj rasvjete i tona. Izbor glazbe načinili su Marko Sabljaković i Tihomir Ivanetić. Obradu tona potpisuju Rockoko Studio i Goran Krznarić, šminku Ružica Miler, a dizajn plakata i knjižice Mirela Andabak. Urednik i lektor knjižice je Matej Delaš.

Hrvatski tamburaški savez u Osijeku organizira 44. Međunarodni festival umjetničke tamburaške glazbe koji će se održati od 30. rujna do 3. listopada 2021. godine, u Osijeku, Našicama i Đakovu.

Poziv za prijavu upućen je svim zainteresiranim tamburaškim orkestrima i komornim tamburaškim ansamblima koji njeguju tamburašku glazbu.

Prijavnica za sudjelovanje na ovome festivalu ispunjava se digitalno i može se, kao i detalji i propozicije festivala, pronaći na http://htso.hr/. Sve informacije mogu se pronaći i na Facebook i Instagram stranici Hrvatskog tamburaškog saveza u Osijeku.

Prijave su otvorene do 1. rujna 2021. godine.

U povodu 44. izdanja i 60 godina od održavanja prvog Festivala, 1961. godine, poručuju organizatori, Međunarodni festival umjetničke tamburaške glazbe pokazuje da je i dalje mlad kao da mu već nije četrdeseta i četvrta izvedba, a energiju mu obnavljaju nadolazeće generacije tamburaša te suvremena i starija hrvatska glazbena literatura nastala iz pera hrvatskih skladatelja.

„Prepoznajući kulturnu i društvenu važnost manifestacije, Festivalu su se kao suutemeljitelji pridružili Osječko-baranjska županija i Grad Osijek, bez čije potpore, kao i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, ne bi bilo moguće pisati o njegovoj povijesti, stvarati ga danas i planirati njegovu budućnost. Želja je organizatora i dalje okupljati glazbenice i glazbenike koje muziciraju na umjetničkoj tamburi i tako pridonose njezinoj afirmaciji, kako je to započeo i Pajo Kolarić upravo u Osijeku”, ističu u Hrvatskom tamburaškom savezu u Osijeku.