Nevenka Ferinac svoj radni vijek započinje sa samo 16 godina u tadašnjem Radničkom sveučilištu „Nada Sremec”, Centar za kulturu Vinkovci, a u mirovinu odlazi ove godine s punih 50 godina radnoga staža. Od samih početaka vezana je uz kulturni život nekadašnje općine Vinkovci te doprinosi kulturi grada Vinkovaca. Osnivanjem tadašnjega ZAKUD-a općine Vinkovci, danas županijskoga ZAKUD-a, Nevenka Ferinac preuzima poslovne obveze u okviru kojih se najviše posvećuje Vinkovačkim jesenima čiji je glavni organizator Grad Vinkovci.
„Kada govorimo o Vinkovačkim jesenima bilo je nas puno koji smo radili i puno je onih koji su za njih zaslužni kao što su Marcel Lončar i Branimir Popović ili, primjerice, Danica Batinić, koja je u stvari mene učila poslu i bila moj mentor baš kao što sam i ja pomagala drugima koji su radili na Jesenima. Posla je bilo puno, od komunikacije s domaćim te gostujućim KUD-ovima za koje trebalo i organizirati smještaj, kontakata sa sponzorima do Divana ili Sajma rukotvorina, koji sam počela raditi prije dvadesetak godina”, ističe naša sugovornica, koja je u mirovinu otišla s mjesta administrativnog tajnika ZAKUD-a, ali, kaže, uz administrativne poslove bilo je tu još puno toga što je znala odrađivati.
Kako stoji u obrazloženju prijedloga nagrade, svojim zalaganjem, radom i neizmjernim entuzijazmom, Nevenka Ferinac pola stoljeća nesebično doprinosi razvoju kulturno-umjetničkog amaterizma i najznačajnije hrvatske tradicijske manifestacije – Vinkovačkih jeseni. Pod njezinim budnim okom ova je manifestacija rasla i sazrijevala, a ona je u prikrajku ZAKUD-ova ureda nenametljivo, neupadljivo, skromno, ali predano i odgovorno promatrala i uočavala svaki detalj tako velike i strukturom događanja opsežne tradicijske manifestacije vodeći brigu da svaki segment u potpunosti nadopunjuje mozaik tako složene organizacije.
Sa suradnicima ZAKUD-a, navodi se, Nevenka je koordinirala i brinula o svakom detalju, jednostavno, bila je nezaobilazni dio mozaika Vinkovačkih jeseni, nikada eksponirana u javnosti, ali dobro znana svima koji su na bilo koji način bili uključeni u manifestaciju kao sinonim Vinkovačkih jeseni – teta Nena. To je svakako bila, dodat ćemo, za nas novinare, naša Nena, duša ove manifestacije i ona koju smo vrlo često prvu zvali pa onda išli dalje i nikada nam nije ostala dužna odgovor.
„Kroz sve te godine bilo je puno toga lijepoga, ali i onoga ne tako lijepoga. Pamtim i danas situaciju kada mi se kćerka udavala. Bilo je to na dan otvorenja Jeseni i glumci su rekli kako neće na pozornicu dok ne dobiju virman da im je uplaćen honorar. I ja sam samo otišla na vjenčanje u Veliku crkvu i vratila se u ured. Sjećam se pokojne Nada Subotić i Vere Svobode koje se nisu mogle načuditi: vaša se kćerka udaje, a vi radite. Da, tako je bilo i to mi je baš ostalo u sjećanju. Pamtim posebno i Divane na kojima je znalo biti po dvije tisuće ljudi, a mi smo sve sami radili, od rasporeda gostiju do postavljanja stolova, to je stvarno bilo puno posla. Bilo je i puno lijepih trenutaka, družilo se, pjevalo se, jelo se i popilo se, onako kako to već kod nas ide. Sve u svemu, sada mogu reći, bez obzira na to koliko se moralo raditi, meni je bilo lijepo. Ja vjerujem u Boga i Bogu se molim i Bog mi je uvijek bio u pomoći pa tako i u mom poslu”, ističe Nevenka Ferinac.
Nikada se, kaže, nije voljela isticati, na prvom mjestu uvijek je bio posao, svoje je uvijek odradila i kući išla zadovoljna.
„Vjerujem da su to ljudi prepoznali i da sam ovu nagradu Grada Vinkovaca dobila zasluženo i sretna sam zbog toga. Prije toga bila je i velika oproštajna zabava koju je organizirao moj šef Stjepan Đurković i to je isto bilo jako lijepo. Sada je tu mirovina, ali meni nije dosadno, uvijek se imam čime pozabaviti” zaključuje naša sugovornica.
