Strast za motociklima već odavno nije rezervirana samo za muškarce, a što je tako privlačno u vožnji na dva kotača, ispričala nam je vinkovačka bajkerica Ivana Jakobovac. Prve ‘đireve’ napravila je uz muža Dalibora koji je, osim na suprugu, ljubav prema motorima prenio i na njihovo troje djece.
Na mišljenje kako je svijet brzih motora, vrućeg asfalta i vjetra u kosi najčešće rezerviran za muški dio populacije, motoristica iz naše priče na to samo – jače stisne gas. Iako nije profesionalna bajkerica, nerijetko koristi priliku opustiti se i uživati u vožnji na dva kotača. Prvo je, kaže, mama, domaćica i zaposlena žena pa tek onda motociklistica, najčešće vikendima kada ima najmanje obaveza.
„Muž vozi od malih nogu, a ja sam počela kad sam njega upoznala. Za razliku od Dalibora koji je jako aktivan, putuje po Europi i sudjeluje u gotovo svim moto aktivnostima, ja sam ipak malo manje u tom svijetu, provozam se kad uhvatim vremena i to najčešće sama, s obitelji ili s prijateljicama. Rute su nam po gradu i županiji, još uvijek se nisam odvažila na neke dalje destinacije”, priča nam Ivana koju ćemo, najavljuje, s dolaskom ljepšeg vremena na vinkovačkim ulicama susretati malo češće.
Biti žena među uglavnom muškom populacijom, kaže, za većinu nije ništa neobično, ali uvijek će se naći oni koji će komentirati kako je „zalutala” među motore, da je preslaba za njih ili da ih ne može voziti jednako dobro kao muškarci. No, Ivana dokazuje drugačije. „Motore ili volite ili ne volite, nema sredine. Ja ih volim zbog supruga, a tu ljubav smo zajedno prenijeli na djecu koja su među motociklima otkako su se rodili”, ističe.
Inače, obitelj Jakobovac, Dalibor, Ivana, Daria, Ivan i Marko, jedna je od rijetkih obitelji u Hrvatskoj u kojoj baš svaki član vozi motor. I svatko ima svoj. U njihovom vlasništvu trenutno su tri Suzukija, jedan Kymco i jedan Cross motor – prava su bajkerska obitelj, inače svi članovi Moto kluba Vinkovci.
A osim o ženama u moto svijetu, ljudi imaju krivu perspektivu i o motoristima općenito. „Nisu oni nikakvi čudaci, bolesnici, divljaci na motorima koji gaze sve pred sobom. Izuzetaka ima, baš kao što ih ima u automobilima ili na biciklu, no zapravo su bajkeri posebno dobra vrsta ljudi, što se vidi i u brojnim humanitarnim akcijama koje provode”, napomenula je Ivana istaknuvši kako se još nije dogodilo da u Moto klubu nisu pomogli onima kojima je pomoć potrebna. Njoj osobno su najdraži Moto mrazovi. „Jako se smrznemo, ali nam bude super kada vidimo veselje djece”, dodaje.
Iako do sad nitko iz obitelji nije imao težu nesreću ili poteškoću, to ne znači kako nisu oprezni. Kaže kako svatko tko sjeda na motor mora imati određenu dozu straha, ali i veliku koncentraciju jer jako puno čimbenika utječe na vožnju motorom – od reakcija ostalih sudionika u prometu i same vožnje do stanja na kolniku. Djeci svakodnevno govori ‘pamet u glavu’, a nije ni ljubiteljica pretjecanja, barem dok ne steknu iskustvo. „Ljudi koji nikad nisu vozili motor ne znaju kako oni funkcioniraju. Unatoč uvriježenom mišljenju, bajkeri uopće nisu opasni na cesti i vjerujem da u većini nesreća nije kriva osoba na motoru”, smatra Ivana.
Djeca Jakobovac, ističe, jako vole motore pa čak smatra i kako su svi bolji vozači od nje. Najmlađi sin još je u procesu dobivanja najvažnije dozvole, a kad i to bude riješeno planiraju na neko obiteljsko bajkersko putovanje. A nama preostaje da ovoj ‘najkul’ obitelji u gradu poželimo puno vjetra u kosi, sretnih kilometara i uspješan nastavak razbijanja svih predrasuda.
