Vinkovačka tržnica, omiljeno je mjesto susreta, a njezin zaštitni znak punih sedam godina je Sanja Budimir iz Vukovara koja svake srijede i subote čeka svoje kupce na istom mjestu, u svojoj ribarnici na kotačima koju sama vozi.
Sa suprugom Darkom u sretnom je braku 38 godina, a 32 u poslu su s ribom. Jedva su dočekali punoljetnost da se vjenčaju, pričaju svoju ljubavnu priču uz smijeh. Oni su obrtnici, ali dušom, pravi dunavski alasi koji svoj ulov prodaju na našoj tržnici, četvrtkom u Dalju, a svakoga dana na kućnom pragu.
Iako je Domovinski rat prekinuo tada mladi bračni par u tek pokrenutom poslu, nastavljaju hrabro po povratku u Vukovar 1998. godine. Kažu, stalno rade zajedno, a sve je samo ne lako. Na minusu i u visokom temperaturnom plusu, samo Sanjin osmijeh je stalan.
“Ovo moraš voljeti, krvav je to i težak posao tolike godine, samo da nas zdravlje posluži”, kaže omiljena prodavačica za čiju se ribu čeka u redu. A kako i ne bi kada su na Dunavu suprug i ona svaki dan, od 15 poslijepodne do kasno navečer. Posao kojeg vole i od kojeg žive, 24 sata sedam dana u tjednu.
Najveći problem je papirologija odnosno pravilnici koji se stalno mijenjaju. Na kraju godine, pred Badnjak, kada im je najveća gužva, ne mogu se načuditi da se od njih zahtjeva online edukacija što se smije, a što ne smije i mijenja opet od Nove godine. Vinkovčani i ostali kupci prepoznaju kvalitetu, komentira gužvu kod njihovog bazena Darko. Prodaju je s punim povjerenjem povjerio supruzi jer je pravi magnet za ljude.
“Uzet ću jednog šarana i pomiješati. Volim što je masniji od soma. Kuhat ću fiš i peći ga. Uvijek nazovem ranije provjeriti stiže li gospođa jer riba je super, a o cijeni nisam razmišljao jer važno je samo naći ono što tražim”, kaže Drago Blažević iz Vinkovaca.
“Za Badnjak kuhamo fiš od šarana obavezno, stavimo malo i štuke, supruga kuha, a za desert idu tačci s makom i orasima, pravo po šokački, posno. Kupujem ovdje i ne pitam što košta jer je kvalitetno i provjereno”, ističe Novoselac Martin Grgić.
“Ništa bez digitrona i vage, a sad još kad dođu euri, bit će više posla sa sitnim novcima”, kroz smijeh će Sanja. Hvale ju i muškarci i žene jer svojom zaraznom energijom osvaja sve oko sebe. Uz to je profesionalna i vrijedna. Pravi primjer osobe koja je tu zbog svojih kupaca.
Kažu, Badnjak, Veliki petak i Pepelnica blagdani su kada njihova riba plane u trenu. Prošle subote već do 10 sati šarana više nije bilo. Blagdanski je prosjek 400 kilograma ribe, a šaran je u Slavoniji delicija broj jedan. Kod Sanje je domaće, kvalitetno, svježe, provjereno i zato joj se uvijek vraćaju, a šarm i čašica razgovora dodana vrijednost koja se ne može platiti novcem, ističu. Za cijenu ne pitaju niti im je važno je li poskupila. Kilogram žive vage svježeg šarana u ribarnici Budimirovih stoji 40 kuna, som je 55, a smuđ 70 kuna.
“Šaran je tradicija kod nas u Slavoniji i to se potvrđuje posebno za blagdane. U ponudi ga imamo s ljuskom i bez ljuske. Razlike u kakvoći nema. Ovaj s ljuskom iziskuje više posla i izlovljen je direktno iz rijeke, a ovaj bez ljuske je iz ribogojilišta, ukusniji je i nema puno posla oko čišćenja što danas posebno ide na ruku kupcima koji žive u stanovima”, pojašnjava Darko dodajući kako nemaju vremena za uslužno čišćenje pa to ni ne nude.
Sretni su što će njihov šaran i ovoga Badnjaka usrećiti brojna nepca Vinkovčana kojima je dan uoči Božića, iako nezapovjedani post i nemrs, prije uvriježeni, nezamisliv bez fiša.Najbolji je, kažu oni s kojima smo pričali dok su čekali u redu od šarana, soma i štuke, a osim u svježoj ribi, tajna dobrog fiša je kvalitetna mljevena paprika i domaći rezanci kao prilog. Fiš se nikada ne miješa, upozoravaju, kotlić se samo protrese pa se komadi ribe neće raspadati. U slijedu, šaran ili smuđ nerijetko završe i u pečenom obliku uz krumpir salatu, a najljepši desert su rezanci s makom i orasima, zaključuje naš sugovornik nakon čega smo se i sami počeli oblizivati u iščekivanju ovogodišnjeg blagdanskog stola.
