Strastveni vinkovački kolekcionar 67-godišnji Ivan Schweizer u svojoj kući posjeduje vrijednu zbirku starih predmeta, plakata, knjiga, razglednica, filatelije, znački, prvih gradskih biljega. Čovjek ne može ni zamisliti, ali ga šetnja opipljivom prošlošću podsjeti uz oduševljenje. Od srednje škole, dakle pola stoljeća, traje ova ozbiljna ljubav rođena u dječačkim danima skupljanjem sličica za nogometne albume koje i danas čuva.
„Nikada nisam takve stvari bacao i tijekom vremena počne te to zanimati, no s godinama posebno su me počele zanimati stvari vezane za Vinkovce koje i danas u mojoj kolekciji imaju najveću emotivnu vrijednost”, uvodi nas u priču samozatajni zaljubljenik u grad i autohtoni Vinkovčanin.
Nikada nije računao broj predmeta bogate privatne kolekcije jer tko zna dokle bi stigao, a posebno mjesto u njegovu srcu zauzimaju značke Dinama Vinkovci, danas Cibalije, pogotovo one koje se danas teško mogu vidjeti iz vremena do 1945. godine.
„Ljudi ni ne znaju da je u to vrijeme bilo značaka, a imam ih desetak. Najstarija datira iz godine osnutka vinkovačkog Dinama 1919. i prva je koja je uopće izašla u povodu osnivanja kluba”, ponosno će Ivan.
Sajmovi antikviteta, privatni kontakti i danas internetske eBay aukcije, kanali su preko kojih dolazi do predmeta.
„U zagrebačkim antikvarijatima već me dobro poznaju. Znaju da tražim sve s predznakom Vinkovaca i ovoga kraja, pa već s vrata dobacuju „imamo za vas nešto novo, Ivane ili nemamo.” Jednako je i na Britancu. Svi se mi već poznajemo”, otkriva čari ovog posebnog svijeta u kojem danas još rijetki stanuju.
Kada su u pitanju poštanske marke, posjeduje sve s predznakom hrvatske povijesti, od vremena Radićevaca, preko NDH do suvremene hrvatske države.
„Iz cijeloga svijeta imam marke na kojima su izlazili naši Vatreni od početaka reprezentacije”, dodaje. S obzirom na količinu svega, članovi obitelji puni su razumijevanja prema njegovu hobiju jer treba ih održavati, brisati prašinu, pravilno čuvati. Više je najdražih predmeta, no svi su, spoznajemo vezani uz nogomet.
„Skupljam sve Cibalijine ulaznice s nogometnih utakmica. Dinamo-Čelik, finale Hrvatskog kupa 1999. s Osijekom, utakmica reprezentacije za 3. mjesto i pobjeda nad Nizozemskom 1998. i finale Svjetskog prvenstva u Rusiji protiv Francuza, su mi od dražih, a tu je još i serija Inter Toto Kupa, sudjelovanje Dinama u ex YU kupu. Nikada ne bih govorio o vrijednosti jer meni je najvrijednije ono što nemam. Imam puno vinkovačkih knjiga, no ponavljam najdraža mi je ona koju bih htio imati, a još nisam došao do nje”, naglašava.
Kćer Josipa, danas profesorica u vinkovačkoj Gimnaziji, diplomirala je na Hrvatskim studijima na temu Vinkovačkih jeseni, isključivo se koristeći izvorima iz očeve arhive koji su bezbrojni kada su Jeseni u pitanju. Uvijek će biti nešto što želi, a nema.
„Nikada ne možeš imati sve. U tome je draž. Nešto se može nabaviti, ali je preskupo. Puno toga ljudi daruju jer znaju moju strast, no što sam stariji to sam usmjereniji ka raritetima vinkovačkog kraja”, zaključuje Ivan Schweizer, aktivni umirovljeni kolekcionar.
