Foto: Goran Čelig
Iza nas je i ovogodišnji Memorijal Satana Panonskog održan pod geslom Ivica Čuljak Kečer II – Po narodnosti Punker, po zanimanju prijatelj. Nastupila su dva zagrebačka banda, Thee Melomen i Rašpa, a sve se odvijalo sinoć, u subotu 15. veljače 2020. godine, “između zidina” Rock Cluba Saloon.
Thee Melomen
U pretrpanom Saloonu, negdje oko 21:30 sati na stage su izašli Thee Melomen sa izvrsnim šezdesetominutnim setom sjajnog podsjetnika na školu garage punk rocka, od The Sonicsa, The Seedsa, MC5 i ostalih rodonačelnika ovog iskonskog zvuka kojeg publika štuje već sedam desetljaća. Predstavili su nam svoja oba izdanja, EP “Chinatown” iz 2016. godine te vrlo aktualni albuma “Disappear” objavljen prošle godine za slovensku kuću Martin’s Garage Records. Koncert otvaraju sa sjajnom “Pills ‘n’ Thrills”, da bi ga nastavili sa “Cosmic Ted” nakon čega vinkovačkoj publici i posjetiteljima Memorijala Satana Panonskog sviraju prvu od četiri nove pjesme – odličnu “Black Rain”. Koncert nastavljaju s “Hyped” a s pjesmom “Tonight” dolaze do svog prvog klimaksa na koju publika zaista burno reagira. Potpuno opušteni Thee Melomeni nas nastavljaju zasipati pjesmama “Our Way”, hitom i naslovnom pjesmom albuma “Disappear”, slijedi “Tease” i “Time Has Come” a potom drugi novi broj “Turn The Page” koja samo čeka novo izdanje banda. Koncert nastavljaju i polako ga dovode na vrhunac s pjesmama “Outside Mind”, neobjavljenom “She’s Gone” te fantastičnom psihodeličnom “Levitation” koja zatvara album “Disappear”. Slijedi “Bez prevoda”, objavljenu na EP-u “Balkans-Pedro Four-Way” 2017. godine za legendarnog Mikea Watta (Minutemen, The Stooges) nakon čega sviraju posljednju novu pjesmu “Whiskey Wooman Blooze”. Samo finale koncerta je ostalo rezervirano “Juke Joint” i frenetičnu “Freight Train”, obje sa posljednjeg albuma. Nakon iznimne izvedbe pjesme “Stage Freight” publika je bila oduševljena zbog čega ih uzvicima odobravanja vračaju na stage i Thee Melomen nas časte odličnom izvedbom pjesme “Secret Double Agent Girl” čiji je tekst napisao legendarni Zdenko Franjić.
Thee Melomen su fantastčni sonični kvartet čiji ritam drži dobri duh rock ‘n’ rolla Mislav Kurspahić na basu i Vedran Majstorović na bubnju, tu je odlični novi gitarist banda Filip Fržop te neizostavni, iznimno dragi kreativac na gitari i vokalu, Vedran Cesarec. Tako dobro razumjevanje publike i banda rijetko se vidi, a siguran sam na obostrano zadovoljstvo.
Rašpa
Nedugo poslije Thee Melomena, poklonici tvrdog punk rocka dolaze na svoje, jer na stage izlazi opaka Rašpa. Kažem, opaka, jer ono to stvarno uistinu jesu. Njihova mješavina punk rocka s elementima metala je ubojita, gromoglasna i apsloutno beskompromisna. Oni vješto kroče bespućima rocka koja su poznata i imenima kakvi su Dik o’ braz i M.O.R.T.
Na samom uvodu su nas počastili bas verzijom legendarne Satanove pjesme “Lepi Mario” na oduševljenje i gromoglasno odobravanje publike, nakon čega Rašpa ubacuje u “6.” s pjesmama “Agresivne tenzije” i “Kiša”, jednom od poznatijih pjesama banda. Slijede ih “Sjebana” s EP-a “Puna šaka brade”, pa “Sakralna” s prvog albuma, nakon čega ide prvi pravi vrhunac koncerta, za vrijeme izvođenja naslovne pjesme prošlogodišnjeg albuma “A gdje je revolucija stoko?”. Izuzetno dojmljiv “valjajući ” riff ove pjesme kao i ubojit tekst publiku dovodi do ekstaze a band to koristi za nastavak “razbijanja” sa songovima poput “Dijagnoza F63”, “Kako je Pale ubio svijet”, te novima “Istina je laž” i “Kolerik”. Do samog finala koncerta Rašpa nastavlja “Ne znam zašto boli me” i “Stricem Fritzom” da bi koncert zaključili s himničnom “Rašpom” i underground hitom “Ružiona”.
Rašpa nam je na Memorijalu Satana Panonskog donijela svoja četiri izdanja (sva četiri objavljena za Zdenka Franjića i kuću Slušaj najglasnije), redom “Rupe u sjećanju” (2015.), “Izlaz iz sistema” (2016.), “Puna šake brade” (2017.) i “A gdje je revolucija stoko?” (2019.). Rašpa i na svojim snimcima zvuči odrješito uvjerljivo no kada ih čujete uživo postaje jasno zbog čega je tu strahovitu energiju tako teško prenijeti na nosač zvuka. Frontmen i pjevač banda Danijel Janković ima fantastičnu glazbenu podršku u novom gitaristi Dušku Isakoviću koji svoj instrument tretira poput Phila Campbella iz Motrheada, te super čvrsta i dinamična ritam sekcija sastavljena od basiste i back vokala Ivana Lipaka i bubnjara Daniela Springera. Jednostavno rečeno – fantastični!
Ovogodišnji Memorijal Satana Panonskog je iza nas, održan je u Rock Clubu Saloon u kojem su dobri duhovi ovog grada Marija i Dare opet pokazali odličnim domaćinima te tako svojim sudjelovanjem jako pomogli organizatorima Memorijala, Darku Begoviću Begi, Damiru Rešetaru Dambasu i Zoranu Šalinoviću Šaletu. Sami organizatori također ne kriju zadovoljstvo posjećenošću ovogodišnjeg Memorijala kao niti bandovi domaćinstvom. Evidentno je kako je Memorijal ove godine dosegao jedan novi level kojega organizatori obećavaju i iduće godine. Na kraju, zahvala i Željku Vrtariću koji je ustupio svoj razglas i stage opremu te ovaj događaj učinio ovako kvalitetnim.
Što reći, osim – VIDIMO SE NAGODINU!