Kontaktirajte nas

Recepti

Zelena oaza u srcu grada: Veliki park

Objavljeno

-

Veći i manji gradovi diljem svijeta prepoznatljivi su po svojim trgovima i parkovima. To su mjesta okupljanja mjesnog stanovništva, ali i drugih posjetitelja u različitim prigodama. Kao u velikim tako i u malim gradovima ima ih više, no tek manji broj ima status središnjeg, glavnog trga. Trgovi i parkovi su zapravo ogledalo grada.
I Vinkovci su grad koji ima deset trgova i nekoliko parkova, no jedan ima posebno mjesto i značenje te središnji položaj u staroj gradskoj jezgri. U dugoj i burnoj prošlosti grada nekoliko puta mu je mijenjano ime. Danas se naziva Trgom bana Josipa Šokčevića, a u njegovom sklopu nalazi se lijepi i sjenoviti park kojega Vinkovčani nazivaju Veliki park. Radovi na temeljitoj rekonstrukciji i uređenju parka su pri kraju i bit će dovršeni do Dana grada. Od utemeljenja do danas kroz proteklih 150 godina izgled parka nekoliko puta se mijenjao, nekad u većoj, a najčešće u manjoj mjeri. U posljednja dva desetljeća izrađeno je nekoliko studija o temeljitom uređenju parka kako bi dobio novu vizuru. U nekoliko navrata izvršene su i neke izmjene u popločavanju staza, njihovim smjerovima, razmještaju kioska, uređenju fontane, postavljanju info ploča, cvjetnim i travnim alejama, sadnji breza na sjevernom rubu parka i slično. Konačno ove godine izvršena je totalna rekonstrukcija u sklopu uređenja cjelokupnoga Trga, počev od postavljanja spomenika banu Josipu Šokčeviću do uređenja spomenika sv. Trojstva. Kako se kod ranijih zahvata spominju imena načelnika, gradonačelnika i ostalih za čijega je upravljanja gradom park uređivan zašto ne spomenuti i odati priznanje aktualnom gradonačelniku Ivanu Bosančiću i njegovim suradnicima koji su sudjelovali u realizaciji ovog projekta. I ne samo njega već i niza drugih manjih zahvata na poboljšanju komunalne infrastrukture i estetskog uređenja grada koji su vidljivi u raznim dijelovima grada. U početku park je imao obilježja baroknog geometrijski oblikovanog perivoja u čijem se središnjem dijelu nalazio zavjetni spomenik sv. Trojstva. Kako je u izgledu parka došlo do velikih promjena na koje ćemo se lako i brzo priviknuti, a onaj stari zaboraviti, cilj ovoga zapisa je sačuvati sjećanje na stanje i izgled parka kojega su poznavale generacije Vinkovčana kakav god da je bio jer je bio dio njihove svakodnevice. U urbanom i arhitektonskom smislu Vinkovci imaju kontinuitet kojega u svakom slučaju treba uvažavati i produžavati.


Današnja gradska jezgra Vinkovaca nastajala je početkom 18. stoljeća kada su Vinkovci ušli u sastav Vojne granice. U razdoblju od 1750. do 1800. godine izgradili su Graničari sve značajnije zgrade današnjega središnjeg dijela Vinkovaca koje su okruživale veliki trg, tzv. „Paradier platz“ na kojemu su se vršile smotre graničarskih vojnika iz cijele Pukovnije. Kada su vojne vlasti izgradile vojno vježbalište s druge strane Bosuta, nasuprot današnjeg parka Lenije tzv. „Exercir platz“ na tom su mjestu za vrijeme općinskog načelnika Adolfa Albrechta 1868. godine zasađena stabla i tako utemeljen park. U vrijeme načelnika Nikole Jankovića park je proširen i uređen u francuskom stilu. Sa starih razglednica i fotografija vidljivo je kako je park s južne i istočne strane prvobitno bio okružen niskom drvenom ogradom. Kasnije umjesto te ograde park je okruživala živica. U prvoj polovici 20. stoljeća park je bio okružen žičanom ogradom. Iz starih zapisa i fotografija također doznajemo kako se u parku koncem 19. i početkom 20. stoljeća, negdje do Prvog svjetskog rata nalazila tržnica, pijaca. Uz staze nalazili su se drveni stolovi i u početku jednom, a kasnije i dva puta tjedno, u tzv. pijačne dane održavala se tržnica gdje su se građani Vinkovaca snabdijevali voćem, povrćem, mliječnim proizvodima, živinom i drugom robom koju su na tržnicu donosili proizvođači iz Neudorfa i drugih okolnih sela. U periodu između dva svjetska rata i tijekom Drugog svjetskog rata tržnica je premještena na prometnicu uz istočni i južni rub parka odnosno u dijelove ulica koje se spajaju s njim ili pak počinju od njega. O vrijednosti parka govore i podaci da je dvostruko zaštićen. Prvo kao kulturno povijesna cjelina ( arheološka baština i zaštićena povijesna struktura ) i drugo kao spomenik parkovne arhitekture. Vinkovački park je desetljećima bio mjesto okupljanja i boravka djece, mladeži i stanovnika tzv. treće životne dobi posebno u vrelim ljetnim danima kada je svojom sjenovitošću i debelom hladovinom predstavljao oazu u kojoj su se lakše podnosile i nekada paklene panonske vrućine. Uz značenje u mikroklimatskom smislu nije zanemarivo ni njegovo estetsko značenje i ljepota kojom izgledu središta Vinkovaca daje svježinu i poseban šarm.
U toplijem dijelu godine, posebice u proljetnom i ljetnom razdoblju park je bio prostor okupljanja Vinkovčana zbog različitih događanja. Obično nedjeljom, a i za vrijeme blagdana nekada je građane zabavljala banda, vinkovački puhački orkestar. U doba kada u Vinkovcima nije bilo javnog prijevoza već su se građani prevozili fijakerima kojih je u Vinkovcima bilo na desetine uz istočni i južni rub parka vinkovački fijakeristi su strpljivo čekali svoje mušterije. Kasnije, fijakeriste su zamijenili vinkovački taksisti kojih je također bilo nekoliko. I jedni i drugi najčešće su prometovali na relaciji od središta grada prema željezničkom kolodvoru i obrnuto. Vinkovci su se tada razvijali u značajno željezničko čvorište i od graničarskog naselja postajali grad željezničara. Nakon drugog svjetskog rata u sjeverozapadnom dijelu parka postavljeno je spomen obilježje strijeljanim domoljubima u vrijeme II. svjetskog rata koje je 1987. godine u potpunosti izmijenjeno. U međuvremenu, sredinom pedesetih, uklonjena je žičana ograda koja je s južne i istočne strane odvajala park od tada vrlo frekventnih prometnica Duge i Zvonimirove ulice. Isto tako uklonjeni su stari drveni kiosci i živica koja je park obrubljivala na sjevernoj i zapadnoj strani i nalazila se između staza i aleja koje su krasile travnjaci i različite vrste cvijeća i ukrasnog grmlja.
Nakon osamostaljenja Hrvatske godine 2000. podignuto je spomen obilježje stradalim u Domovinskom ratu „Ruža Hrvatska“ u sklopu fontane koja se nalazi u parku, rad vinkovačkog akademskog slikara i kipara Ivana Križanca. Prema pisanim izvorima na mjestu današnjeg parka nalazile su se ruševine rimskih Cibalae koje su početkom graničarskog razdoblja zatrpane šljunkom i pijeskom zbog izgradnje Paradier platza. Pretpostavljalo se kako bi se baš na tom prostoru moglo naići na ostatke rimskog Foruma, pa je 2013. g. izvršeno georadarsko snimanje i otvaranje nekoliko sondi kako bi se utvrdilo jeli to točno. Time je započela i prva faza rekonstrukcije parka kojom prigodom je spomen obilježje podignuto poginulim borcima NOB-e uklonjeno. Vjerujem kako se nešto stariji Vinkovčani sjećaju malog drvenog Imerovog kioska, na zapadnom početku parka, nasuprot zgrade muzeja i njegovih šećerom prelivenih jabuka, zimskog sladoleda, čokoladnim „filom“ ispunjenih „svilenih“ i „ljutih“ mentol bombona, lizalica i raznih vrsta šećernih šipki, posebno onih koje je pravio sa sitno sjeckanim orasima. Kad bi se djeca koju su u muzej i park nedjeljom i praznikom dovodili roditelji dobrano „umusala“ i „isflekala“ slasnim jabukama, sladoledom i šećernim šipkama pomoć su tražili na česmi koja se nalazila u jugoistočnom kutu Trga u neposrednoj blizini vodoskoka. Žedni i umorni Vinkovčani mogli su se osvježiti vodom s još jedne česme koja se nalazila naspram zgrada Suda i današnjeg Gradskog muzeja.
Gotovo da nije bilo nijednoga vinkovačkog dječaka i djevojčice koji se nisu zaljuljali na debelim lancima koji se nalaze između stupova koji okružuju spomenik sv. Trojstva od kojih su se na pozive roditelja kako treba krenuti dalje teško odvajali. Dječaci pak predškolskog uzrasta gledajući filmove o Herkulu i Samsonu pokušavali su lance razmaknuti ili skinuti, poput njihovih filmskih junaka i naravno nisu uspijevali. No, prije nekoliko godina, na opće iznenađenje, tijekom noći uspjelo je to nekolicini obijesnih, bahatih baraba ili lupeža, možda „sakupljača starog željeza“. Uspjeli su jedan dio lanca koji se nalazio između dva stupa skinuti i ukrasti. Na sreću nakon nekog vremena napravljena je replika i lanac vraćen na svoje mjesto. Čudnovato je, kako u središtu grada gdje tijekom noći uvijek ima prolaznika da nitko nije primijetio sramotnu i drsku lopovsku akciju počinitelja ovog „pothvata“. Poput parka i dugovječni spomenik sv. Trojstva dočekao je temeljitu obnovu koje će uskoro biti završena.

Recepti

Poriluk s ječmom i dodatkom slanine

Objavljeno

-

Napisao/la

    1889 pregleda

Mnoga djeca, ali i odrasli zaziru od variva koja ukoliko su spremljena na pravi način i  od pravih namirnica mogu biti jako ukusna. Bitno je nepretjerivati s brojem namirnica, odnosno povrća ali i biti umjeren kod začinjavanja. I ovaj tjedan Cool chef Barbara pripremila je recept koji će sigurno mnogi od vas i sami pripremiti svojim ukučanima.

Sastojci

  • 1dl ječma
  • 1mali crveni luk
  • 50 g mladog luka
  • 2 kom mrkve
  • 2 velika poriluka
  • 0,5 litre vode
  • začini: sol, papar, vegeta

Ječam namoćiti u vodi. Ostaviti barem 2 sata. Ocijediti isprati i skuhati u dosta vode. Kuhani ječam ocijediti. Ja sam ga kuhala oko 30 minuta.

Na malo ulja popržiti nasjeckani crveni luk i sitno narezanu slaninu. Dodati mrkvu narezanu na kockice. Poriluk dobro oprati i narezati na kolutiće. Dodati ga na mrkvu. Pržiti bez dodavanja vode jedno 10 minuta. Dodati vode i začine. Kuhati jedno 20-30 minuta i na kraju dodati kuhani ječam.

Servirati uz pečeno meso ili faširance ili kao samostalno jelo.

Nastavi čitati

Recepti

Zimska slastica koju svi obožavaju

Objavljeno

-

Napisao/la

    1687 pregleda

Kako mogu dobro nabujati krofne su značile blagodat pa su se, osim za svinjokolju i poklade, radile i na prvi dan nove godine kako bi se postigla blagodat u svakom pogledu

Novo vrijeme nosi svoje, ali neke dobre stvari uvijek ostaju. Tako i u slastičarskoj ponudi uvijek stižu neki novi recepti, koji se uz pomoć interneta sada šire u trenu, dok je nekada nešto novo prvo trebalo kod nekoga probati ili od nekoga čuti pa zapisati olovkom na papir, a onda i sam napraviti.

Uz sve novo što se javlja, međutim, i u osobnoj predaji recepata i u ogromnoj ponudi na internetu, stare slastice uvijek imaju svoje mjesto. Jedna od zanimljivijih možda su upravo krofne, krafne ili pokladnice, ne samo zato što su ukusne i fine, nego što se u kućanstvima u pravilu nisu spravljale tijekom cijele godine već uglavnom zimi u svega dvije, tri posebne prigode, pa su samim tim bile još poželjnije. Zanimljiva je priča o toj tradiciji spravljanja krofni u našem kraju, a rado nam ju je ispričala mr.sc. Ljubica Gligorević, muzejska savjetnica u Gradskom muzeju Vinkovci. “Na prehranu u Slavoniji, Srijemu i Baranji, pa onda i kod nas u vinkovačkom kraju, veliki su utjecaji mađarske, ali i njemačke kuhinje. Tako je i što se tiče određenih slastica, pa nam tako iz njemačke kuhinje dolaze tačke, valjušci, štrudle, drobljenac, ali svakako i krafna odnosno krofna. Njemački je to slatkiš, slastica od nabujala tijesta, pečena najčešće u vreloj masti u ovim našim krajevima, ili u ulju, i to je prigodno jelo za poklade. Inače, mi sada u Hrvatskoj kažemo pokladnice, ali kod nas u Slavoniji se zadržao naziv krofna, malo iskrivljeni od njemačkog izvornika ( krapfen ), a u sjevernim krajevima, u Zagrebu i zagrebačkoj okolici, najčešći naziv je krafna”, kaže Ljubica Gligorević.

Svinjokolja, Nova godina i pokladni utorak

Ususret pokladnom tjednu krofne se danas puno ranije aktualiziraju zbog pokladnih jahanja pa se diljem Slavonije svakoga vikenda, uz ostale slatke i slane slavonske delicije, i krofne spravljaju za jahače koji u ophode kreću odmah poslije Nove godine. “Nekada, međutim, krofne se za poklada nisu radile na pokladnu nedjelju ili čim krene pokladno jašenje, kako je to danas, nego su se radile treći dan poklada, dakle u utorak, i nisu se radile velike količine, nego onoliko koliko su mislili da će taj dan biti dovoljno za obitelj. Nisu radili previše, da ne bi preostalo jer je sutra, na čistu srijedu, nemrsni dan i post”, napominje mr.sc. Gligorević.

Poznato je, dodaje, da je to slastica koja se u ovim našim krajevima nije radila samo za poklade, nego, prije svega, u vrijeme svinjokolja, kada su rađene krofne i salenjaci. Također, što je možda manje poznato, krofne su se u prošlosti radile na Novu godinu, ne na Silvestrovo, već baš na prvi dan nove godine, zato što je to slastica koja može dobro nabujati, narasti, pa se time željelo postići u novoj godini blagodat u svakom pogledu. Primjerice, ističe Ljubica Gligorević, tako je bilo u Tordincima i u Rokovcima, a vjerojatno i po drugim mjestima naše županije. Tako su svinjokolja, prvi dan nove godine i pokladni utorak, bili su dani kada su se u pravilu spravljale krofne. Znale su se praviti i tijekom cijele godine, kada je netko baš htio i zaželio se krofni, ali to nije bilo tako često.

Guzate žene i muške gaće za uspjele krofne

“Da bi krofne tako dobro narasle, kako su mi govorili moji sugovornici, posebice starije osobe, trebalo je tijesto dok raste, dok buja, prekriti muškim gaćama da bi dobro naraslo, ali i krušnim otarčićem ili jastukom s perjem. Tako se to nekada radilo. Danas zasigurno ne, nego se samo prekrije kuhinjskom salvetom da nabuja”, kaže Ljubica Gligorević. Nekada, dodaje, krofne su se redovito pekle na masti koja je cvrčala u “šerpi” na “šporetu” na drva. Danas mnogi ih peku na ulju. I nekada i sada, međutim, kod domaćih krofni valjalo je dobiti udubljenje za pekmez te bijeli pojas oko krofne. “To su onda uspjele krofne, a isto tako, u narodu se znalo reći da krofne uspijevaju samo “guzatim” ženama. Znači, kako se to reklo u Šokadiji, za dobre krofne morale su biti “guzare”, a one mršave nisu imale šanse, što je naravno samo duhovitost, koje u Šokadiji nikada nije nedostajalo”, ističe Ljubica Gligorević.

Recept iz domaće kuhinje

Recepte za krofne nude mnogi u knjigama, televizijskim emisijama, na internetu…, a mi prenosimo jednu od verzija iz domaće kuhinje. Mjere su za nešto brojniju obitelj pa se može i prepoloviti, a može se dodati i limunova korica za aromu. I trebale bi uspjeti i bez “dobrih guzova i muških gaća”. Iskušajte. U 2 dl toplog mlijeka otopiti 40 g svježeg kvasca, 70 g šećera, 70 g brašna. Preostali dio od 1 kg brašna prosijati i dodati uzdignuti kvasac, 1 dl ulja, 4 žumanjka i malo soli. Dodavanjem 4 dl toploga mlijeka lupati drvenom kuhačom sve dok tijesto dobije mjehure i odvaja se od posude i kuhače. Ostaviti ga pokrivenog na toplom 45 minuta da se uzdizanjem udvostruči i zatim lagano premijesiti. Nakon 15 minuta istresti na dasku, još jednom lagano premijesiti ( preklopiti ) i razvaljati na 1 cm debljine. Kalupom oblikovati krofne i ostaviti pokrivene da se dignu na 3 cm debljine. Peći na vreloj masnoći. U slast!

Zanimljivu priču o tradiciji spravljanja krofni u našem kraju rado nam je ispričala mr.sc. Ljubica Gligorević, muzejska savjetnica u Gradskom muzeju Vinkovci.

Nastavi čitati

Recepti

Bundevasti integralni keksi

Objavljeno

-

Napisao/la

    1157 pregleda

Mnogi se i dalje pokušavaju riješiti kilograma koji su se tijekom blagdana i obilja na

obiteljskom stolu nakupili. U ovom broju donosimo recept koji je ukusan, baziran na našim slavonskim namirnicama, a nećete niti dobiti kilograme. Jedan od glavnih sastojaka je bundeva ili buča. Po hranidbenoj vrijednosti i dijetetskoj važnosti vodeća je među povrćem. Ima šest puta više pektinskih tvari nego jabuka i cikla, bogata je vitaminom A, sadrži i vitamine C, E i skupinu vitamina B, ima kalijevih soli i željeza. Meso je posebno ugodna slatka okusa, što je osobito izraženo pri pečenju. Priprema se kao varivo, služi za umake, musake, može se kuhati, puniti palačinke i savijače, a od spomenute tikvice proizvode se i sokovi. Stariji plodovi se koriste kao i bundeve za pečenje.

Prema preporuci Cool chefa na Coolinarici, Barbari Didivić donosimo vam recept za: Bundevaste integrale kekse

Suhi dio:

  • 6 žlica polubijelog brašna
  • 3 žlice integralnog brašna
  • 3 žlice raženog brašna
  • 3 žlice zobenih pahuljica
  • 2 žlice sezama
  • 2 žlice sjemenki suncokreta
  • 2 žlice lana
  • 1 žlica soli
  • 1 mala žlica suhog kvasca
  • 1 kom prašak za pecivo

Mokri sastojci:

  • 3 dl pečene bundeve
  • 2 kom žumanjka
  • 0,5 dl ulja
  • 3 žlice kiselog vrhnja
  • 100 g kremastog sira

I još:

  • 1 kom jaje za premaz
  • malo soli za posip

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 10 sati

Vinkovački borac Mario Žgela ostvario pobjedu karijere brutalnim knockoutom u poljskom Wroclawu

Vinkovački MMA borac i član MMA Team Valens Mario Žgela napravio je ogromnu senzaciju u poljskoj FEN promociji gdje je...

Vijestiprije 13 sati

Prilika za još jedan naslov za Emu Midžić

Nakon osvajanja naslova dvoranske državne prvakinje do 16 godina, članica Teniskog kluba „Vinkovci“ Ema Midžić nastavlja s odličnim igrama. U...

Aktualnoprije 15 sati

Vinkovačka Spačva od +11 do remija (34:34) u Gorici

Da je netko rukometašima i stručnom stožeru Spačve ponudio bod protiv drugoplasirane ekipe Lige A prije susreta, objeručke bi ga...

Aktualnoprije 16 sati

U Hrvatskoj 3.339 novooboljelih, umrle 64 osobe

U posljednja 24 sata zabilježeno je 3.339 novih slučajeva zaraze virusom SARS-CoV-2 te je broj aktivnih slučajeva u Hrvatskoj danas...

Aktualnoprije 17 sati

Pred nama su prvi blagdani bez eksplozija petardi

Pred nama su prvi božićni i novogodišnji blagdani bez petardi, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o eksplozivnim...

Aktualnoprije 19 sati

U Vukovarsko-srijemskoj županiji 72 novooboljele osobe

U Vukovarsko-srijemskoj županiji, prema podacima pristiglim do jutros do 8 sati, u posljednja 24 sata 72 su nove pozitivne osobe...

Aktualnoprije 20 sati

Proslava rođenja djeteta završila brutalnim napadom s teškim posljedicama

Dvadesetosmogodišnji Vinkovčanin Ivan Andrijanić teško je ozlijeđen u fizičkom napadu koji se dogodio prošloga vikenda na proslavi rođenja rođakova sina,...

Aktualnoprije 21 sat

Vatrogasci upozoravaju: oprezno s korištenjem božićnih dekoracija

U blagdanskom vremenu u koje smo kročili danas s prvom nedjeljom adventa, kada palimo prvu adventsku svijeću, osim adventskog vijenca...

Najčitanije