Kako mogu dobro nabujati krofne su značile blagodat pa su se, osim za svinjokolju i poklade, radile i na prvi dan nove godine kako bi se postigla blagodat u svakom pogledu
Novo vrijeme nosi svoje, ali neke dobre stvari uvijek ostaju. Tako i u slastičarskoj ponudi uvijek stižu neki novi recepti, koji se uz pomoć interneta sada šire u trenu, dok je nekada nešto novo prvo trebalo kod nekoga probati ili od nekoga čuti pa zapisati olovkom na papir, a onda i sam napraviti.
Uz sve novo što se javlja, međutim, i u osobnoj predaji recepata i u ogromnoj ponudi na internetu, stare slastice uvijek imaju svoje mjesto. Jedna od zanimljivijih možda su upravo krofne, krafne ili pokladnice, ne samo zato što su ukusne i fine, nego što se u kućanstvima u pravilu nisu spravljale tijekom cijele godine već uglavnom zimi u svega dvije, tri posebne prigode, pa su samim tim bile još poželjnije. Zanimljiva je priča o toj tradiciji spravljanja krofni u našem kraju, a rado nam ju je ispričala mr.sc. Ljubica Gligorević, muzejska savjetnica u Gradskom muzeju Vinkovci. “Na prehranu u Slavoniji, Srijemu i Baranji, pa onda i kod nas u vinkovačkom kraju, veliki su utjecaji mađarske, ali i njemačke kuhinje. Tako je i što se tiče određenih slastica, pa nam tako iz njemačke kuhinje dolaze tačke, valjušci, štrudle, drobljenac, ali svakako i krafna odnosno krofna. Njemački je to slatkiš, slastica od nabujala tijesta, pečena najčešće u vreloj masti u ovim našim krajevima, ili u ulju, i to je prigodno jelo za poklade. Inače, mi sada u Hrvatskoj kažemo pokladnice, ali kod nas u Slavoniji se zadržao naziv krofna, malo iskrivljeni od njemačkog izvornika ( krapfen ), a u sjevernim krajevima, u Zagrebu i zagrebačkoj okolici, najčešći naziv je krafna”, kaže Ljubica Gligorević.
Svinjokolja, Nova godina i pokladni utorak
Ususret pokladnom tjednu krofne se danas puno ranije aktualiziraju zbog pokladnih jahanja pa se diljem Slavonije svakoga vikenda, uz ostale slatke i slane slavonske delicije, i krofne spravljaju za jahače koji u ophode kreću odmah poslije Nove godine. “Nekada, međutim, krofne se za poklada nisu radile na pokladnu nedjelju ili čim krene pokladno jašenje, kako je to danas, nego su se radile treći dan poklada, dakle u utorak, i nisu se radile velike količine, nego onoliko koliko su mislili da će taj dan biti dovoljno za obitelj. Nisu radili previše, da ne bi preostalo jer je sutra, na čistu srijedu, nemrsni dan i post”, napominje mr.sc. Gligorević.
Poznato je, dodaje, da je to slastica koja se u ovim našim krajevima nije radila samo za poklade, nego, prije svega, u vrijeme svinjokolja, kada su rađene krofne i salenjaci. Također, što je možda manje poznato, krofne su se u prošlosti radile na Novu godinu, ne na Silvestrovo, već baš na prvi dan nove godine, zato što je to slastica koja može dobro nabujati, narasti, pa se time željelo postići u novoj godini blagodat u svakom pogledu. Primjerice, ističe Ljubica Gligorević, tako je bilo u Tordincima i u Rokovcima, a vjerojatno i po drugim mjestima naše županije. Tako su svinjokolja, prvi dan nove godine i pokladni utorak, bili su dani kada su se u pravilu spravljale krofne. Znale su se praviti i tijekom cijele godine, kada je netko baš htio i zaželio se krofni, ali to nije bilo tako često.
Guzate žene i muške gaće za uspjele krofne
“Da bi krofne tako dobro narasle, kako su mi govorili moji sugovornici, posebice starije osobe, trebalo je tijesto dok raste, dok buja, prekriti muškim gaćama da bi dobro naraslo, ali i krušnim otarčićem ili jastukom s perjem. Tako se to nekada radilo. Danas zasigurno ne, nego se samo prekrije kuhinjskom salvetom da nabuja”, kaže Ljubica Gligorević. Nekada, dodaje, krofne su se redovito pekle na masti koja je cvrčala u “šerpi” na “šporetu” na drva. Danas mnogi ih peku na ulju. I nekada i sada, međutim, kod domaćih krofni valjalo je dobiti udubljenje za pekmez te bijeli pojas oko krofne. “To su onda uspjele krofne, a isto tako, u narodu se znalo reći da krofne uspijevaju samo “guzatim” ženama. Znači, kako se to reklo u Šokadiji, za dobre krofne morale su biti “guzare”, a one mršave nisu imale šanse, što je naravno samo duhovitost, koje u Šokadiji nikada nije nedostajalo”, ističe Ljubica Gligorević.
Recept iz domaće kuhinje
Recepte za krofne nude mnogi u knjigama, televizijskim emisijama, na internetu…, a mi prenosimo jednu od verzija iz domaće kuhinje. Mjere su za nešto brojniju obitelj pa se može i prepoloviti, a može se dodati i limunova korica za aromu. I trebale bi uspjeti i bez “dobrih guzova i muških gaća”. Iskušajte. U 2 dl toplog mlijeka otopiti 40 g svježeg kvasca, 70 g šećera, 70 g brašna. Preostali dio od 1 kg brašna prosijati i dodati uzdignuti kvasac, 1 dl ulja, 4 žumanjka i malo soli. Dodavanjem 4 dl toploga mlijeka lupati drvenom kuhačom sve dok tijesto dobije mjehure i odvaja se od posude i kuhače. Ostaviti ga pokrivenog na toplom 45 minuta da se uzdizanjem udvostruči i zatim lagano premijesiti. Nakon 15 minuta istresti na dasku, još jednom lagano premijesiti ( preklopiti ) i razvaljati na 1 cm debljine. Kalupom oblikovati krofne i ostaviti pokrivene da se dignu na 3 cm debljine. Peći na vreloj masnoći. U slast!
Zanimljivu priču o tradiciji spravljanja krofni u našem kraju rado nam je ispričala mr.sc. Ljubica Gligorević, muzejska savjetnica u Gradskom muzeju Vinkovci.
