7 C
Vinkovci
Ponedjeljak, 26. veljače 2024.

Životni put kreirale Pepa i naslijeđena ljubav prema psima

Više od autora

- vl promo-
Josipa Haluška
Josipa Haluška
josipa.haluska@novosti.hr

Nikolina Marković, 31-godišnja Vinkovčanka, po zanimanju prevoditeljica i lingvist, zadnje dvije godine je i trenerica za pse. Osim ljubavi prema ovim životinjama za koju kaže da je obiteljsko nasljeđe, na odluku da krene tim putem utjecala je i njezina kujica Pepa, hrvatska ovčarka koju je udomila prije sedam godina.

Nikolina radi sa psima i njihovima skrbnicima. Kako nam je ispričala, najprije pomaže ljudima shvatiti svog psa, a potom ih uči kako ga na jasan i fer način naučiti željenom ponašanju.

„Recimo da imate hrvatskog ovčara koji u svakoj šetnji laje na mačke i da dođete na individualni trening. Prvo ćemo stati i razmisliti zašto se to događa, a onda vašeg psa naučiti da promatra mačke bez živciranja”, pojašnjava.

Obrazovala se za trenericu i prošle godine je otvorila svoj obrt, službeno je ‘canine coach’ jer je sve teme polagala na engleskom jeziku. Cilj joj je, kaže, približiti trening sa psima svima koji u njima vide nešto više od ljubimca, ali i popularizirati znanje o govoru tijela pasa i emocijama koje stoje iza toga. Uz to i uspješno voditi posao te klijentima dati odlično iskustvo.

Ranije je radila individualne škole i konzultacije. „Mislim da s individualnim radom najbrže dođemo do rezultata. Često na treninzima snimim video i objavim na Instagram ili TikTok. Primjerice, kada sam radila s Kalom, crnom kujicom u tipu labradora, puno smo se smijali. Na drugi trening donijela sam igračku konjića koji je glumio drugog psa. Dokazano je da psi izdaleka na obrise pasa reagiraju slično kao na prave pse, i istina je. Glavni cilj nam je bio smanjiti Kalino uzbuđenje oko nepoznatih pasa i naučiti je da ne treba prilaziti svakome. Poslije smo to isto vježbali s njom i s pudlicom Žutim i mogu reći da su svi puno napredovali, uz predan rad svojih vlasnica, što je ključno”, ističe trenerica najavljujući i tečaj za pse i njihove skrbnike s kojim kreće sljedeći tjedan.

Naime, radi se o grupnim treninzima i tečajem u trajanju od tri tjedna. Treninzi su, napominje, odlična prilika za vlasnike pasa s puno energije, za one čiji psi stalno nešto žele učiti i raditi, da daju svom psu neku svrhu. „Želimo dobiti pse koji rade nešto što im je zabavno, što vole, da se kreću, da love, da se igraju. Također i da vlasnici dobiju samopouzdanje, da poslije tečaja točno znaju kako započeti i završiti trening, kako se pravilno igrati… I zapravo da kroz treninge nauče jasnije komunicirati sa psom”, pojasnila je.



Sa svega osam godina prvi put je naučila psa dati šapu. Zvao se Kiki i bio je štene napuštene čupavice koju je njezin otac donio kući.

„I danas se sjećam tog ushita, kako sam tad bila ponosna, ono kad mi je pokazao “shvatio sam što želiš, evo šapa!”. Ljubav se nastavila do danas, osobito uz njezinu Pepu zbog koje je i postala trenerica i zbog koje tako strastveno priča o svome poslu. Odabir životnog puta ne čudi ni zbog činjenica da je oduvijek htjela imati svoj posao, raditi ono što ju ispunjava te služiti zajednici.

Zašto pas radi to što radi, kako ga naučiti to što želimo i ne očekivati brda i doline nakon dva treninga niti su vodilje koje koristi u svome radu. Ljudi su pse izdvojili iz njima prirodne okoline i uzeli pod svoje, mi dugujemo više njima nego oni nama, smatra Nikolina.

Fokusirana je na izgradnju odnosa punog povjerenja sa psom te na fer očekivanja od njega. „Nije fer ljutiti se i kažnjavati neka prirodna ponašanja kao što je npr. hodanje ispred nas. Pas ima četiri noge, a čovjek dvije, i njemu je naš tempo hodanja dosadan. Po meni, u redu je da moja Pepa hoda ispred mene sve dok me ne vuče i ako mi odmah dođe kad ju pozovem k sebi”, ističe Marković. Jedna od najčešćih grešaka koju čine vlasnici je što odbijaju kontaktirati trenera ili trenericu, misle da već sve znaju, nekima je neugodno tražiti pomoć, a neki čekaju da se problem riješi sam od sebe.

Iako je rad s psima u zadnjih 10 godina napredovao, trend treninga još uvijek nije toliko popularan kod nas. Trening je, priča naša sugovornica, mjesto gdje pas dobije svoj zadatak i osjećaj svrhe, a vlasnik uči kako biti bolji ‘handler’, uči bolje čitati svog psa i voditi ga. Kazne u obuci pasa potencijalno su štetne za njihovo zdravlje, zato je danas poanta postaviti zadatak tako da pas lako donese dobru odluku i odmah ga precizno nagraditi za to.

Njezin rad i ljubav prema životinjama prepoznaju i brojni vlasnici koji kažu kako su od nje u kratkom roku puno toga naučili. Velik je to vjetar u leđa koji bi, nada se, jednoga dana donio i vlastiti prostor u kojemu će održavati treninge i edukativne radionice. A za one koji su daleko ili nemaju puno vremena za treninge, za konzultacije je dostupna i online.

Povezani članci

- vl promo-

Posljednje objavljeno