Pi dan (π dan) se u matematičkom svijetu slavi svakog 14. ožujka, a zanimljivost je da je toga dana rođendan slavio i Albert Einstein. Dejanu Gemeriju umjesto rođendana kojeg slavi dva mjeseca kasnije, češće čestitaju upravo Dan broja π jer ovaj 28 godišnji Vukovarac od prije četiri godine državni je rekorder s 1570 decimala. Kako to?
„Pi je iracionalan broj i ide u beskonačnost, a svoju primjenu pronalazi u matematici i fizici. Našao sam da se ljudi natječu u pamćenju decimala i odlučio se okušati. Sve je bilo iz čiste znatiželje, da vidim što je čovjekov mozak sve u stanju napraviti. Još tada kao student, na poziv profesora Novakovića iz Tehničke škole „Nikola Tesla“ u Vukovaru, došao sam u školu i učenicima na dan broja pi ispisao oko 500 decimala. Cilj je bila popularizacija aktiva matematike i fizike te da se na neki način učenike potakne na veći angažman prema predmetima koji i nisu toliko omiljeni u školskim klupama. Prema službenoj listi, svjetski rekord iznosi 70.030 decimala. Mojih skromnih 1570 i dalje se vodi kao državni rekord. Ovim putem želim istaknuti kako željno iščekujem da neko novo mlado lice preuzme tron i nadam se da će se to dogoditi uskoro. Prošlo je već četiri godine od toga i okrenuo sam se novim izazovima, a pamćenje broja pi ostavljam iza sebe, kao jedno divno iskustvo”, podvlači naoružan novom energijom.
Ovaj mladi hrvatski fizičar danas je znanstvenik na doktoratu na jednom njemačkom sveučilištu, a sličnost s likovima iz popularnog sitcoma „Teorija velikog praska” je u simpatičnosti, čudesnosti i genijalnosti, reći će njegovi prijatelji.
„Zanimljivo pitanje. Mislim da postoji sličnost u smislu da fizičari, pa i znanstvenici općenito, imaju izraženu strast i ljubav prema svom poslu, inače je to nemoguće raditi. Mi se često šalimo kako postoji određeni blagi animozitet između nas teoretičara i eksperimentalaca, ali na kraju ne možemo jedni bez drugih, nema napretka. To se nekad da zaključiti i kada se pogledaju odnosi između likova iz serije”, zanimljiva je i njegova analizira.
Zanimanje za fiziku i matematiku, reći će, došlo je spontano u drugom razredu srednje škole.
„Do tada sam bio dobar učenik, bez posebnog interesa za školu. Probudio sam se jednog jutra i zapitao što želim raditi u životu. S obzirom na to da nisam znao odgovor, primijenio sam jednostavnu taktiku, počeo sam učiti svaki predmet istim intenzitetom u nadi da će mi se odgovor na pitanje iskristalizirati. Tako je i bilo, fizika je bila najzanimljivija, ali i dosta teška jer sam u tom trenutku imao hrpu rupa u znanju. S fizikom dolazi i strogi matematički formalizam, pa je to dodatno otežalo stvari. Možemo reći kako od tog trenutka kreće moja svakodnevna žrtva da bih postao fizičar. Fizika postaje centralno mjesto u mom životu, sve do danas”, pojašnjava Gemeri. Kaže nema poseban talent, a to je pokušao dokazati i samostalno osmišljenom kampanjom iz rujna 2018. godine u mjesecu borbe protiv Alzheimerove bolesti prigodno ju nazvavši „Život vrijedan memorija“. Pokušavao je skrenuti pozornost na nepredvidivost Alzheimerove bolesti, a isto tako i na neka istraživanja koja su pokazala da uz mentalne vježbe postoji mogućnost kvalitetne prevencije. „Cilj je bio da mi se ljudi javljaju, dogovorimo kavu, nakon čega im pokažem kako su i oni u mogućnosti zapamtiti mnoštvo stvari, što im se možda prvobitno čini nemoguće. Konkretno, radilo se o pamćenju cijelog špila karata. Iznenađujuće, naišao sam na dobar odaziv. Sve je do tehnike koja se onda prilagođava prema pojedinačnim preferencijama, netko možda bolje pamti brojeve od teksta i obrnuto”, pojednostavljuje Dejan nudeći priliku svakome. Matematičkim rječnikom rečeno, korelacija psihičkog (mentalnog) i fizičkog zdravlja su vrlo bitne, ističe mladi znanstvenik.
„Naprimjer, tih 10-ak ili 15-ak dana dok sam intenzivno pamtio decimale broja pi, svakodnevno sam išao na trčanje i pokušavao održati balans. Smatram da bi u suprotnom bilo izuzetno teško. Postoje ljudi kojima je to i neka vrsta posla, svake godine obilaze razna natjecanja u pamćenju i nazivaju se „mentalni atletičari“. Oni vode strogu brigu o ishrani, treniranju, spavanju itd. Smatram da je dosta naporno. Međutim, sve se može,” potvrđuje primjerom.
Kako je fizika deficitarno zanimanje, pogotovo u Hrvatskoj, Dejan je još kao student na diplomskom studiju počeo raditi u jednoj osnovnoj i srednjoj školi.
„Kao nastavnik radio sam skoro tri godine i mogu reći da je to jako plemenito zanimanje. Malo mi sad nekad i fali. Učenicima je inače draže kada su im nastavnici mlađi, pruže vam odmah u startu neku vrstu šanse i smatraju da niste dosadni. To treba iskoristiti na ispravan način. Nastavnik mora biti upoznat na koji način učenici uče, kako bi im što kvalitetnije prenio znanje. Fizika je jezik kojim komunicira priroda, pa je onda to jednostavno, razgovara se o primjerima iz okoline i povezuje s gradivom. Ako postoji međusobno poštivanje između učenika i nastavnika, onda se sve može dogovoriti i nikad nema problema. Učenici moraju polako preuzimati odgovornosti i usvajati ispravne društvene norme. Zbog toga je svako moje upoznavanje s učenicima na prvim satima fizike usmjereno na važnost uzajamnog poštivanja, a nakon toga dogovor neće izostati,” ističe još jednu od svojih karakternih posebnosti koja ga izdvaja iz mase sličnih.
Pred njim su za nekoliko dana novi izazovi jer mijenja sveučilište i seli u drugi grad, također u Njemačkoj. Neko vrijeme proveo je i u Nizozemskoj i Francuskoj, radeći s kolegama na zanimljivim projektima. Kaže kako se komunikacija između znanstvenika odvija izuzetno brzo pa se vrlo jednostavno dolazi do novih ideja i kolaboracija. No, često im je problem vrijeme jer fizički ne stignu sve što požele.
„Budućnost donosi puno prilika, čovjek mora biti prilično fleksibilan u ovom poslu, izuzetno brzo dolazi do promijene mjesta rada u odnosu na afinitete pojedinaca i uvjete rada. Primjerice, rad u industriji isto zvuči primamljivo,” zaključuje uz poruku mladima pred koje se stavlja izbor budućega zanimanja: „Mogu samo potvrditi da znanje otvara sva vrata ovog svijeta, uvijek su potrebni stručnjaci. Poruka je da ulaganje u znanje nije uzaludno i da se isplati. Kao što vidimo, svijet se brzo mijenja i bilo bi dobro da u svakom trenutku možemo pokupiti kofer i preseliti se negdje drugdje jer nam tako više odgovara. Upravo takva mogućnost dolazi sa znanjem. Budite oni koje će drugi vući za rukav i nuditi najbolje uvjete rada i života, a ne obratno. Pronađite ono što volite i žrtvujte malo svog slobodnog vremena, isplati se!”, poručuje ovaj nevjerojatni mladi Vukovarac kojem fizika jednostavno prirodno pristaje.
