Da ranom zorom počinje svoj radni dan, potvrdio je vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić zakazavši nam razgovor u 7:15 ujutro.
Povod susretu bio je svakako današnji blagdan sv. Martina, zaštitnika Vukovarsko-srijemske županije koji je kao službeni Dan županije dobra prilika za sabiranje dosadašnjih rezultata i najavu planova.
Potpisujući dokumente koji su ga toga jutra čekali na radnom stolu, dočekao nas je uz šalicu toplog čaja, snažnim stiskom ruke, spreman odgovoriti na postavljena pitanja.
Župane kada počinje, a kada završava vaš dan? Dojam je da u komadu odrađujete barem šesnaestak sati dnevno?
Radni dan kreće u 7:00 ujutro, vrlo često i ranije ovisno o tome koliko je raspored popunjen. Ako je dupkom pun, krećemo i ranije prije službenog početka radnog vremena. Iako, kao župan nemam radno vrijeme, radni dan uistinu traje od 6:30 ujutro, kada krećem od kuće do, nerijetko, 23:00 sata. Naporno je, ali sve se izdrži kada ima rezultata jer to čovjeku daje podstreh za dalje.
Ono što ste kroz ovih godinu i pol dana mandata potvrdili jest da volite ljude. Stalno ste po terenu, susrećete se, rado razgovarate sa žiteljima. Iako je to možda najljepši dio posla, zasigurno je i najteži. Kakve su povratne informacije koje dobivate od stanovnika, kakva je generalno atmosfera među ljudima i koliko vi možete biti zadovoljni odnosno čime niste zadovoljni?
Upravo to. Ako vas ljudi izaberu, onda im se morate i posvetiti. To je ono što volim, kakav sam u svojoj naravi, volim komunicirati s ljudima i uvijek od njih tražim povratnu informaciju, tražim dakako, i kritiku ako je ona argumentirana i opravdana. Moram priznati, ima dosta pohvala, ima i kritika, ali ima i onih tzv. „industrijskih”, umjetno proizvedenih kritika koje netko potiče ili potpiruje, uglavnom na portalima koji su „plaćeni” kritizirati. Međutim, veliki je broj ljudi kojima se može i uspije pomoći. Stoga mi je drago kada dobijem povratnu informaciju od njih. Zahvale nisu potrebne, dovoljno je to da ljudi kažu, potrudio se, radi svoj posao, našao je način pomoći u životnoj situaciji koja je vrlo teška. To je jedna osobna razina. Ona globalna, nastojim pomaknuti procese koji su stali ili nisu postojali, a da nam oni sutra donesu bolju kvalitetu života, uredniju plaću, bolje plaćena radna mjesta što u konačnici rezultira ostankom ljudi na ovom prostoru. To nažalost nije lako, pogotovo u vremenima u kojima živimo i s razine Županije nemate mogućnost nositi se sa svim problemima koji nastaju. No, odlukama koje donosimo, projektima koje pokrećemo i mjerama koje poduzimamo, u sklopu aktivnih projekata ili onih koji dolaze u sljedećoj godini, nastojimo ljudima maksimalno pomoći, ponavljam, kako bi im život učinili ugodnijim i lakšim.
Vremena su izazovna, no ljudi često ne razumiju kako Županije, Gradovi i Općine nemaju mogućnost graditi tvornice i otvarati radna mjesta. To naprosto nije u njihovoj ingerenciji. Njihova uloga je stvarati pretpostavke i biti suport inicijativama. S druge strane, još uvijek u glavama muku mučimo sa socijalističkim načinom razmišljanja po kojem nam je netko drugi dužan nešto dati. Kako osvijestiti upravo taj problem da sami trebamo učiniti prvi korak, poći od osobne inicijative, a lokalna i regionalna uprava u okviru svojih ovlasti mogu dati potporu onome što procjene vrijednim?
Drago mi je da ste to pitali. Županija uistinu ima mali proračun. Kroz Županiju prolaze sredstva za zdravstvo i školstvo i onda takav proračun izgleda ogroman, no izvorni proračuni županija, tako i naše, nisu veliki i iz njega ne možete graditi nešto. Možete stvarati situaciju, možete omogućiti uvjete da netko nešto radi i pomoći mu u tom dijelu. To je neki moj pravac kojim želim ići. Najsvjetliji primjer u tome je Udruga proizvođača jabuke kojima Županija pomaže riješiti imovinsko-pravne odnose, projektnu dokumentaciju, sve dozvole. Sami proizvođači ulaze u kreditne linije, stvorili su svoju proizvođačku organizaciju, spremni su raditi i to je nešto što prepoznaje i hrvatska Vlada i u tom smjeru trebamo ići. U nekim drugim vremenima, bilo je drugačije. Doista, to je jedan duh socijalizma koji još nije izašao iz glava ljudi na ovim prostorima. No moramo promijeniti način razmišljanja. Ne možemo očekivati da Županija i Grad prave tvornice. Njihova uloga je stvoriti preduvjete i pomoći ljudima edukacijom, dokumentacijom, projektima, strategijom koju će donijeti kako bi ljudi pokrenuli i realizirali svoj poslovni plan. Međutim, gospodarski subjekti sami moraju tim pravcem, a naravno, ponavljam uz pomoć Županije i Države, koja je uistinu u ovim vremenima korona krize izdašno pomagala i time sačuvala domaće gospodarstvo. Bez toga bi mnogi definitivno bili prisiljeni zaključati vrata što se, hvala Bogu, nije dogodilo i nadam se da idemo nekim putem oporavka te će se tek u nadolazećih godinu, dvije dana vidjeti pravi rezultati poduzetih mjera.
Kakve su nam perspektive? Gdje Vi vidite našu županiju, s obzirom na bogomdani položaj, prirodna bogatstva, ali i mirniji način života u ovim izrazito brzim vremenima?
Često se pozivamo na to da imamo bogomdan prostor i uistinu je tako. Međutim, nedostaje više inicijative da bi se to iskoristilo. Dakle, potrebna je inicijativa i pojedinca i pomoć svih, a to su Općine, Gradovi, Županija. Sigurno će u tom dijelu takvu pomoć i dobiti. Ona ne može biti financijska, ali nastavno na prethodno rečeno, jasno je u čemu se ona može očekivati. Naša bogatstva sama po sebi nameću nam pravac razvoja. Ono što sam sam sebi zacrtao u četverogodišnjem radu, i vjerujem da je tu rješenje, poticanje je razvoja prerađivačke industrije, drvne, prehrambene, navodnjavanje poljoprivrednih površina i gospodarenje intenzivnim kulturama za što do sada nismo imali uvjeta. Uskoro će na raspolaganju biti četiri sustava za navodnjavanje. Do sada nema baš navale poljoprivrednika, međutim i raznom regulativom i programima za sufinanciranje nabave opreme doći ćemo do toga da će naši poljoprivrednici moći prijeći na intenzivne kulture ili imati dvije žetve u godini što im udvostručuje dobitke i posljedično uključuje veći broj zaposlenih odnosno pozitivnu lančanu reakciju. Stvaranjem logističkih centara za prikupljanje i tretiranje njihovih proizvoda želimo stvoriti pretpostavke odvijanja prerade na našem području. Industrijskih zona imamo, nisu sve popunjene, prostorne mogućnosti postoje, potrebno je privatne inicijative. Uvijek je veliki trošak u transportu. Dakle, ako imamo prostora, proizvodnju i osiguramo preradu umnožavamo dobit koja ostaje ovdje. Isti princip treba biti i u drvnoj industriji. Ondje smo već otišli naprijed. Imamo dobre kapacitete. Tvrtka Bjelin koja je kupila i Spačvu, i Furnir Otok, stabilne su tvrtke u kojima radnici imaju solidne plaće s naznakom rasta, a napredak je izuzetan i u tehnološkom smislu. To je bitan moment gdje moramo strateški prepoznati čime bismo se trebali baviti. Važno je naglasiti da sve to prati i mogućnost obrazovanja mladih na ovom prostoru. U Vinkovcima već imamo tri godine preddiplomskog studija Drvne tehnologije. U suradnji Veleučilišta Baltazar i Vukovarsko-srijemske županije otvoren je upisni centar u Vinkovcima. U najavi je trogodišnji studij Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Razgovori su obavljeni s meritornim osobama, ostale su još samo tehnikalije da bi u akademskoj godini 2023./2024., otpočeo s radom u Vinkovcima. Veleučilište Lavoslav Ružička već proizvodi etablirane kadrove. Time stvaramo obrazovane, spremne i sposobne ljude za tehnološki opremljene tvrtke kojima koriste njihova znanja. Sve ostaje ovdje, tako i ljudi, a dobit se reinvestira u nova ulaganja. U dijelu turizma, prostor je ogroman, ali također nedostaje inicijative. Ono gdje vidim najveći prostor su naše rijeke Dunav, Sava i Bosut, nedovoljno iskorištene u turističkom smislu. U tom smjeru poduzimamo određene korake. Primjerice s direktorom Hrvatskih voda, Zoranom Đurokovićem dogovorili smo određene korake u revitalizaciji Bosuta, prelijepe, ali nažalost zapuštene rijeke koja velikih problema ima zbog manje količine vode. U ovom trenutku već postoji mogućnost upumpavanja vode iz Save što se u prethodnom razdoblju i činilo, međutim sada, zbog izgradnje brana, razina se morala spustiti, kako bi se cijela priča regulirala. Bit će moguće i slobodnim padom odnosno gravitacijskim upuštanjem vode jednako i upumpavanjem. Projekt uređenja kanalske mreže vodenih tokova spačvanskog bazena u provedbi Hrvatskih šuma, kompatibilan je s ovom pričom. Kroz relativno kratko vrijeme, imat ćemo puno ljepšu sliku voda u županiji te puno bogatiji biljni i životinjski svijet. Moramo to znati pokazati i približiti ljudima kojima to nije svakodnevica. Već postoji nekoliko objekata na atraktivnim lokacijama. Inicijative postoje kao i brodovi koji plove našim rijekama, samo sve skupa moramo pojačati. Postoje programi u pojedinim općinama i gradovima u kojima se izgradnja objekata za prijem turista sufinancira te vjerujem da uz malo veća izdvajanja i organiziraniji pristup možemo učiniti jako puno kako bi nam turizam mogao biti jedna od vodećih grana. Uz naša prirodna bogatstva, plin, naftu i drvo, očekujemo da ćemo imati više nego do sada. Mislim da ne bismo trebali ostati na dosadašnjoj razini. Ne ide preko noći, ali sam siguran da će se kroz kratko vrijeme vidjeti prvi rezultati.
Spominjući općine i gradove, mijenjate trendove stavljajući politička opredjeljenja na stranu, a odlazeći k svima?
Imam svoju opciju i ne mijenjam ju. Međutim to ne znači da za interes i korist stanovnika naše županije ne surađujem s bilo kojom opcijom. Apsolutno, sve tretiram jednako. Kada dođemo i razgovaramo o projektu, inicijativama i realizacijama potrebnog, tu se te razlike brišu. Uistinu, gledam čovjeka – onoga koji radi i koji ne radi. Kada je politička utakmica u pitanju, onda naravno, igra svatko za svoj tim. Svi oni koji me uvažavaju imaju apsolutno moje uvažavanje. Oni koji ne uvažavaju, ne mene osobno, nego instituciju Župana i Županiju, oni jednako neće naići na uvažavanje.
Županja je, ove godine, grad domaćin današnje svečanosti obilježavanja Dana Vukovarsko-srijemske županije i blagdana sv. Martina, zaštitnika. Kakvu poruku želite poslati stanovnicima?
U svakom slučaju, poruku nade. Skloniji smo, često pod utjecajem medija, prihvatiti samo ono negativno i loše. No nije istina da baš ništa nije dobro. Dovoljno je malo zaviriti i u druge krajeve Hrvatske ili u susjedstvo da bismo razumjeli kako ipak živimo bolje od drugih. Naravno, nije to razina koju bismo htjeli, ali uz pozitivniji pristup svemu i optimizam, možemo sami učiniti puno više. Mišljenja sam da nas je zarobio defetizam u onom vremenu većeg vala odlaska ljudi. Međutim, kriza u svijetu polako, ali primjetno vraća naše ljude kući, a taj dio me, izuzev krize, posebno veseli. Na kraju svim stanovnicima Vukovarsko-srijemske županije čestitam Dan županije i blagdan našeg zaštitnika sv. Martina.
