Božićni blagdani opasno su zakucali na vrata, obiteljske kuće i ugostiteljski objekti puni su šarenih ukrasa i lampica u svim oblicima, a svi se polako pripremaju za bogatu božićnu trpezu na kojoj će se neizostavno naći suhi kolači, sušeno voće, mesne delicije i orašasti plodovi.
Stanje na tržnici u srijedu je provjerila naša ekipa otkrivši kako se vazdazelene grane igličastog drveća mogu kupiti za 5 do 15 kuna, adventski aranžmani koštaju od 50 do 100 kuna, za kilogram oraha i lješnjaka izdvojit ćete oko 80 kuna, a djelomično ugodna temperatura iznad ništice omogućila je Vinkovčanima prošetati među tezgama i pogledati ponudu, pa makar ništa ne pazarili.
Listajući arhivu Vinkovačkog lista, pronašli smo članak napisan 13. prosinca 1968. također posvećen ponudi na tržnici. Prije 53 godine ona je bila „slabo snabdjevena poljoprivrednim proizvodima. Bilo je raznih vrsta povrća, ali u malim količinama, i veliki dio tezgi bio je prazan jer je uslijed velike hladnoće veoma mali broj proizvođača iznio svoje proizvode.” Od povrća se našao krumpir po 80 dinara za kilogram, kupus je varirao od 25 do 30, karfiol po 300 dinara, mrkva i peršun za sto manje, a bijeli luk je i tada držao cijenu pa su oni koji imaju svinjokolju u prosincu za njega izdvojili čak tisuću dinara za kilogram.
Božićne jelke bile su dostupne od tisuću starih dinara po metru, a najviše novaca izdvajali su, kao i danas, za živine i meso. „Par kokoši stajao je 4500 dinara, par pilića od 1800 do 3000, pure su prodavali po 4500 komad, a guske su bile 5000 dinara par.” Prihvatljivije su bile cijene zaklanih živina, a kretale su se od 600 dinara za kilogram guščetine do 800 dinara za kilogram puretine, koliko je koštalo i kokošje meso.
Prevedeno na naš jezik, tada ste za prosječnu blagdansku trpezu morali izdvojiti između tri i četiri tisuće dinara, a oni koji su se posebno častili u vrijeme božićnih blagdana izdvajali su i do šest do sedam tisuća. Može li se to uopće usporediti sa stanjem danas? Sve je skuplje, puno više novca trošimo na poklone, hranu i božićnu dekoraciju, a hrana se zasigurno ne može usporediti s onom iz 1968. godine kada je ona izravno iz dvorišta završavala u loncu i na stolu.
