Danas se obilježava Dan materinskog jezika, prvog jezika koji neka osoba nauči u svojoj obitelji. Stručnjaci tvrde kako je znanje materinskog jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja. Istraživanja su pokazala kako osoba koja nije svladala svoj materinski jezik ima problema s učenjem, ne samo drugih jezika već i s učenjem uopće.
Koliko je ova teorija relevantna i u praksi, porazgovarali smo s profesoricom hrvatskoga jezika Gimnazije Matija Antuna Reljkovića, Nikolinom Maletić. Povodom nadolazeće mature, učenicima 4. razreda iznimno je važna priprema iz nekolicine predmeta pa tako i iz hrvatskoga, gdje je nužno poznavanje osnovnih pravila našeg materinskog jezika.
“U skladu s ciljevima Kurikuluma ispit iz Hrvatskoga jezika na državnoj maturi trebao bi utvrditi koliko su učenici ovladali jezičnim djelatnostima čitanja i pisanja, jezičnim znanjem i znanjem o hrvatskome jeziku kao sustavu, jezičnim djelatnostima čitanja na primjerima književnih i neknjiževnih tekstova, jezičnim djelatnostima pisanja tekstova različitih vrsta i funkcionalnih stilova”, rekla je profesorica Nikolina, dodavši kako samo pisanje eseja, kao dio mature iz hrvatskoga jezika, pokazuje koliko su ovladali opsegom aktivnoga rječnika, kakve su im komunikacijske kompetencije pri čitanju i pisanju tekstova različitih sadržaja, strukture, namjene i stilova, kakva im je razina razumijevanja i tumačenja tekstova hrvatske i svjetske književnosti uz primjenu znanja o književnosti i kritičkoga mišljenja, koliko poznaju različite jezične idiome hrvatskoga jezika itd.
Veliki je naglasak, kako kaže Nikolina, na jeziku i jezičnom izražavanju, kao i na čitav nastavni proces. Maturanti su redovito pod jako velikim pritiskom, kako cijeloga procesa, tako i vlastitih i tuđih očekivanja i tijekom priprema za maturu malo se više bave i jezikom kako bi lakše ostvarili željeni rezultat.
Treba spomenuti i opismenjavanje kao važan segment u razvoju materinskog jezika svakog naroda. Nikolina naglašava kako je to cjeloživotni i cjelodruštveni proces, gdje nastava ima velik utjecaj na pismenost učenika, ali i čitava zajednica, mediji kojima su svakodnevno izloženi, prije svega društvene mreže sa svojim opustošenim jezikom.
“Slika bi sigurno bila bolja kad bi se povećao broj sati Hrvatskoga jezika u nastavi. Jer, imamo najmanju satnicu materinskog jezika u Europi. U osnovnim je školama to pet sati tjedno, u srednjima četiri i tri”, smatra profesorica Nikolina te dodaje kako istovremeno Mađarska ima od šest do osam sati, Francuska deset, a Finska čak četrnaest sati tjedno. “Nema smisla onda raditi usporedbu kad su u pitanju jezične kompetencije, čitanje. Redovito se ističe kako su nam rezultati PISA istraživanja, pogotovo čitalačke pismenosti, niski, uvijek ispod europskoga prosjeka. Ali četiri su sata (u mnogim strukovnim školama i tri) često premalo za bilo kakav ozbiljan rezultat i odgoj budućega čitatelja.”
Spomenimo još kako su novinari, ali i čitav medijski svijet važan dio cijele ove priče, što potvrđuje i naša sugovornica. “Neki su na moju veliku radost izuzetno zainteresirani za jezik, pitaju, traže rješenja, istražuju, neki krajnje nemarni. Mediji imaju ogromnu ulogu kad je jezik u pitanju, ali velik dio tekstova u tisak i na portale odlazi bez ozbiljnije lekture pa rješenja, često samo nespretni prijevodi konstrukcija iz engleskoga jezika, ulaze u domove i društvo ih prihvaća bez preispitivanja”.
Veliku ulogu, dodaje profesorica, igraju i roditelji te njihov odnos prema knjizi i čitanju. Suočavamo se, kako kaže, s poraznim statistikama čitanja, odnosno nečitanja, pokušajima provođenja nekih projekata koji bi to malo promijenili, pa proglašavamo i Godinu čitanja, iako bi to trebala biti baš svaka, a činjenica je da je odnos društva prema jeziku ravnodušan, da smo lijeni, za jezik nezainteresirani, nesvjesni njegove važnosti na svim područjima.
“Pismenost mladih izuzetno je slaba i najveći je izazov što oni toga uopće nisu svjesni pa na nastavi, možda i više nego ikada prije, pišemo, držimo govore, intenzivno raspravljamo, predstavljamo pročitano, čitamo naglas, glumimo, čitamo i klasike i suvremenu književnost, slušamo”.
Nikolini je prvenstveno kao profesorici hrvatskoga jezika, važno otvoriti mladima vrata prema svim mogućim jezičnim alatima, pokazati im primjerom koliko je važno lako i jasno verbalizirati svoje misli, osjećaje, ideje, stavove, okretno iznijeti argumente, koliku važnost snažna jezična kompetencija igra u podizanju njihova samopouzdanja, koliku ulogu ima na radnome mjestu, u dogovorima i pregovorima, različitim prezentacijama, u dopiranju do drugoga i razumijevanju svijeta drugoga i različitoga, što onda naravno vodi toleranciji, odnosno međusobnom prihvaćanju i poštovanju, a time i lakšem i ljepšem življenju.
Podrška sustava izuzetno je važna, zaključuje Nikolina Maletić, ali važno je i da pojedinac, bez obzira čime se bavio, zna utjecati na čitavo društvo, da svaka pročitana stranica dobrog teksta ima jaki učinak na naš jezik, ali i na naš život.
