Nakon gotovo mjesec dana, Anastasia je napokon pronašla svoju sigurnu luku. Prije desetak dana s majkom i dvogodišnjom kćerkicom iz Ukrajine je stigla u Vinkovce, sretna jer su se uspjeli skloniti od ratnih strahota, ali i uplašena i zabrinuta za muža koji je morao ostati braniti njihovu zemlju.
Čim je počela ruska invazija na Ukrajinu, 30-godišnja Anastasia spakirala je kofere i s kćerkom napustila svoj voljeni Mykolaiv, grad koji je već u samim početcima pretrpio velike gubitke. Otišla je kod svoje majke u drugi grad, a za sobom ostavila muža koji se, kao i svi muškarci od 18 do 60 godina, morao ostati boriti. Kod majke je bila nekoliko dana, ali nakon što su ruski okupatori i tamo stigli, sve tri otišle su kod rodbine u zapadni dio Ukrajine. Tamo su bile svega dva tjedna kada je Međunarodni Crveni križ organizirao autobus za Hrvatsku i 24 sata poslije bile su u Vinkovcima.
„Osjećam se sada sigurno, ali sam jako tužna. Nedostaje mi moj dom, nedostaje mi muž. Cijela situacija mi jako teško pada i nadam se da rat još neće dugo trajati”, priča nam Anastasia dok u prostorijama vinkovačkog Crvenog križa čeka svoje namirnice. Zahvaljujući ovim vrijednim volonterima, napominje, svakodnevica im je lakša i ljepša. S kćerkom i mamom trenutno je u skupini od 37 osoba raseljenih iz Ukrajine smještenoj u kolektivnom smještaju u Hostelu Plus, što je organiziralo Ravnateljstvo civilne zaštite. Crveni križ Vinkovci im donosi dječju hranu, odjeću i igračke, a uvjetima su jako zadovoljne.
Budućnost ovih Ukrajinki još uvijek je nejasna. Ako rat uskoro bude gotov, ističe Anastasia, vraćaju se svojim domovima, poslovima i svakodnevici, malena se vraća u vrtić. Međutim, ako ovo stanje potraje, jednostavno ne zna što im donosi sutra. Kao i brojne druge izbjeglice i ona je vlasnica iskaznice stranaca pod privremenom zaštitom s kojom ostvaruje sva prava, ali u nadi kako će svemu ubrzo doći kraj, još uvijek nije odlučila početi ovdje tražiti posao.
Vrijeme provodi uglavnom u šetnjama i razgledavanju grada te na dječjim igralištima kako bi se malena mogla igrati i družiti s drugom djecom. „Vinkovci su jako ugodan i topao gradić, malen je, ali ima sve što je potrebno. Ljudi su ljubazni i uistinu se ovdje osjećamo dobrodošlo. Svi se brinu o nama, priskaču u pomoć i dobivamo sve što nam zatreba”, ispričala nam je posebno pohvalivši mnogobrojne volontere našeg Crvenog križa koji im donose i više nego što je potrebno.
Osim Ukrajincima na kolektivnom smještaju, Gradsko društvo Crvenog križa Vinkovci pomaže i onima u privatnom smještaju kojih je na području djelovanja Crvenog križa Vinkovci kod ljudi velikog srca koji su im ustupili svoje kuće ili stanove, trenutno smješteno 61. Njima svaka dva tjedna Crveni križ donosi potrebne namirnice, a osim u Vinkovcima, mobilni timovi obilaze raseljene osobe smještene i u Otoku, Ivankovu, Lipovcu, Korođu, Mlaki Antinskoj, Rokovcima, Novim Jankovcima i Slakovcima.
