Iako nikada nije bila opterećena markama, često si je voljela priuštiti neku novu krpicu, lijepu i kvalitetnu. Kako bi mami, a kasnije i sebi, uštedjela novac, Vinkovčanka Ivana počela je odjeću kupovati u second hand dućanima. I u njih se potpuno zaljubila.
Na njezinom Instagram profilu stoji opis „Vintage and second hand enthusiast“ za koji, vjerujemo, nije potreban prijevod. Reći ćemo samo kako je mlada studentica Ivana Heffer Rakonić velika zaljubljenica u održivu modu i to ponosno ističe u svakoj prilici. Diljem svijeta već desetljećima cvatu second-hand dućani i buvljaci kao prva crta obrane okoliša od tekstilne industrije i „brze mode“, a ulasku u takve trgovine posljednjih godina sve se više okreću i naši sugrađani. Jedna od njih je i Ivana koja je, kako je rekla, u dućane s rabljenom odjećom nekada odlazila skrivećki, upravo zbog brojnih predrasuda i komentara poput „dobit ćeš kožnu bolest“,“ponašaš se kao neka beskućnica“ ili „zašto ne kupuješ u normalnim trgovinama“.
„Ja sam na sve to uvijek imala neki protuargument i kada su ljudi oko mene vidjeli da sam baš zagrizla za to, popustili su. Najdraže mi je bilo „okrenuti“ mamu, brata i snahu pa danas svi oni kupuju u second hand dućanima“, priča nam ova Vinkovčanka. Kaže kako joj je sve to jedan zanimljiv hobi, ali i svojevrsna terapija za dušu i mozak, a o tome najbolje svjedoče i njezini mali rituali u šopingiranju. Iako je najprije uzimala sve što joj je došlo pod ruku, s vremenom je naučila cijeniti kvalitetu materijala pa danas obavezno najprije gleda sastav i u kakvom je stanju odjeća pa tek onda estetiku. Zato u jednoj trgovini nekada bude i po tri sata. „Tamo jedino ne kupujem donje rublje“, napominje.
Čak 85 posto njezinog ormara je second hand odjeća, a cilj joj je učiniti ga cijelim takvim. Jako voli i vintage komade pa ju tako nerijetko možete vidjeti u Murinim kaputima iz vremena Jugoslavije, obožava staru tatinu traper jaknu, a oblači i jedan mamin šorc koji je ona nosila kada je bila trudna s Ivanom. Sve s ciljem, napominje, da se odjeća ne baci i tako zaštiti okoliš. Upravo zato je i čest gost buvljaka, ponajviše kao izlagač, ali i kao posjetitelj. Otkrila ih je u Hang loose-u, a prvi susret s njima kao izlagač imala je na popularnom Pazarenju u Osijeku gdje je već postala i „domaća“. „Ukoliko se želite riješiti viška svoje odjeće na jedan human i ekološki način prijavite se kao izlagači i tako usrećite druge, ali i sebe jer od tog novca koji zaradite možete si nešto novo priuštiti“, otkriva čari prodavanja na ovakvim događajima. Izlagala je i u Walkowu na već svima nam poznatom buvljaku „Daj joj moje haljine”.
Na njih odlazi uglavnom s oko 200 komada odjeće raspoređenih u dva kofera. Kako nešto proda, tako nadopunjuje. Prodaje žensku, mušku i dječju odjeću i obuću i to sve jako uspješno. Čak i muška garderoba ide vrlo dobro, a budući da je danas popularan oversized stil, nerijetko ju kupuju žene. Uspjela je tako čak prodati i neka tatina odjela. Uz odjeću, obaveznu opremu izlagača čine još i stalak ili štender te vlastite vješalice. Koliko će odjeće prodati ovisi o posjećenosti, a ona opet ovisi o vremenskim uvjetima te o tome koliko dugo buvljak traje. Voli se cjenkati jer, kaže, dobitna je to kombinacija za obje strane, a jedan od omiljenih dijelova joj je i „happy hour“, odnosno zadnji sat kada cijene budu pet ili 10 kuna.
„Prodati nešto online ili na buvljaku je praktički ista stvar, ali puno ljudi i dalje ima određenu averziju prema ovom drugom načinu. To što kupujete odjeću koju je već netko nosio ne znači da ona ne može biti po najnovijoj modi, možda jednostavno nekome nije bila dobra veličina ili mu se nije sviđala kako izgleda pa je odlučio usrećiti nekog drugog. I na buvljacima i u second hand trgovinama postoji odjeća koja je nova, uredna, kvalitetna i moderna“, tvrdi Ivana kojoj je želja posjetiti buvljake i u drugim gradovima, osobito popularni Hrelić u Zagrebu.
Održivi materijal postao je sve popularniji i ljudi više postaju svjesni kvalitete, a ne kvantitete. Važno je o tome pričati što više i promovirati stilove koji nas koštaju duplo, čak i troduplo manje nego high street brendovi brze mode. Čak su i oni počeli mahnito reciklirati sve što im stigne pod ruku i lijepiti „eco friendly“ etikete. Ne bacaj nego prekroji – moto je second hand dućana u kojima se, kaže naša sugovornica, nikada nije razočarala. „Čar je u tome što je to samo jedno, unikatno, u jednoj veličini i boji i upravo se tebi sviđa i odgovara ti”, zaključila je Ivana Heffer Rakonić.
