S dolaskom proljeća polako započinje i atletska sezona na otvorenom te gotovo svako ljeto imamo priliku gledati Europsko ili Svjetsko prvenstvo ili najvažniji miting Dijamantne lige.
O rezultatima u dvoranskom dijelu sezone, budućim planovima, dosadašnjim iskustvima, ali i samim počecima trkačke karijere porazgovarali s Lovrom Nedeljkovićem koji iza sebe ima bezbroj otrčanih kilometara. Lovro nastupa za Atletski klub Slavonija-Žito iz Osijeka u koji je morao preći jer u Vinkovcima nema klub koji ima trkačke discipline.
„U Vinkovcima su bila dva kluba, Atletski klub Slavonac i Cibalia. Moj se klub, AK Slavonac, ugasio jer sam bio jedini član u klubu, a u Cibaliji je ostao samo bacački dio koji drži profesor Josip Krpan, tako da nisam imao nikakvog izbora te sam se morao negdje prebaciti, a Osijek mi je bio nekako najbliži i najlogičniji izbor”, rekao je Lovro.
Zanimljivo kako se prvotno bavio nogometom da bi za prelazak u atletiku i duge pruge glavni „krivac” bio svima znani vinkovački cross Dvanaest redarstvenika gdje ga je primijetio njegov profesor iz osnovne škole, Nikola Šarić, koji je ujedno bio i trener.
„To su bile molbe dva do tri mjeseca da dođem u atletiku i onda sam na kraju pristao. Nikada ne bih rekao da bih se s nogometa prebacio na atletiku, ali jesam i kada sam krenuo s treninzima vidio sam da sam dobar. Privuklo me to što ne ovisim o tuđem trudu i zalaganju, nego samo o sebi i svome radu, tako sam i ostao, zatim su krenuli i neki bolji rezultati što me na kraju i zadržalo u atletici”, navodi Nedeljković.
Početkom ove godine ostvario je izvrsne rezultate.
„Bilo je mlađe seniorsko Prvenstvo Hrvatske u dvorani gdje sam bio prvi na 3000 metara, zatim sam išao na tromeč reprezentacija na kojemu sudjeluju Hrvatska, Srbija i Slovenija gdje nastupaju po dva najbolja po disciplini iz svake reprezentacije i tu sam bio drugi te sam srušio osobni rekord što je ujedno i najbolji seniorski rezultat u Hrvatskoj ove godine u dvorani. Za sad su bila većinom dvoranska natjecanja, a sada se spremamo za sezonu na otvorenom i za 10-ak dana imamo Prvenstvo Hrvatske na 10 000 metara. U 6. mjesecu su Prvenstvo Hrvatske na otvorenom te Prvenstvo Balkana za seniore te ćemo vidjeti hoće li još nešto uskočiti za 7. i 8. mjesec”, kazao je vinkovački dugoprugaš.
Tijekom 2021. godine nastupio je na Europskom prvenstvu u crossu koje se održalo u Dublinu te Europsko prvenstvo za mlađe seniore u glavnom gradu Estoniju, Tallinu. Ove godine, u kolovozu, slijedi seniorsko Europsko prvenstvo kojemu će domaćin biti München, a kako kaže, to je ujedno i glavni cilj te se nada kako će osigurati normu.
„U Irskoj sam otrčao užas”, govori kroz smijeh.
”Što se tiče organizacije sve je bilo stvarno dobro, staza je bila prava cross, puno blata, puno uzbrdo i nizbrdo, ali se nisam baš snašao te sam se na jednom zavoju čak i razbio, tako da, što se tiče mog osobnog iskustva, bilo je baš loše. Mislim samo na utrku, no što se tiče cjelokupne organizacije bilo je na vrhunskoj razini. Iduće Europsko će valjda biti bolje”, prokomentirao je Lovro nastupa na Europskom prvenstvu u cross te nam je prepričao i iskustvo iz Tallina:
„Nisam otrčao dobro tj. u utrci sam bio prvi na prva dva kilometra, a onda su mi se u posljednjem kilometru noge samo odsjekle i na kraju sam završio 12. Od oba Europska prvenstva na kojima sam bio prošle godine baš nemam dobra osobna iskustva, ali vjerujem da treba skupiti još malo utrka i bit će bolje na većim natjecanjima”.
Svima nam je poznato, pa makar i ako usputno pratimo atletiku, kakva je konkurencija na najvišoj natjecateljskoj razni, no većina nas nije upoznata kakva se koncentracija talenata krije na dugim prugama kod trkača do 23 godine.
„Već do 23 godine su rezultati koji su praktički dobri skoro kao seniorski, znači tu su već isprofilirani vrhunski atletičari. Pogotovo na dugim prugama je konkurencija stvarno jaka i u Europi, a pogotovo u svijetu jer što mi Europljani smatramo neki rezultat vrhunskim u Keniji može istrčati vjerojatno 300 ljudi. Stvarno ima jako puno dobrih trkača i na mlađim razinama, pogotovo iz Afrike – Kenija, Etiopija – gdje su njihovi juniori bolji od većine seniora, tako da je konkurencija uvijek jaka”, ističe Nedeljković.
Sudjelovao je na prestižnom mitingu, zagrebačkom Hanžeku gdje je u 2020. godinu srušio osobni rekord te se plasirao na treće mjesto na 3000 metara, a prošle godine je, na 3000 metara sa zaprekama, trčao zajedno s olimpijskim viceprvakom.
„Hanžek je stvarno jedno vrhunsko natjecanje i vrhunska organizacija. Trčati pored najboljih svjetskih atletičara iz Etiopije i Kenije mi je bilo stvarno neprocjenjivo osobno iskustvo”, govori nam Lovro.
Istaknuo je kako je potrebno puno ulaganja i vremena kako bi se napravio iskorak za vrhunsku razinu te da nije ostvario niti blizu dobre rezultate koliko je uložio, ali vjeruje kako će s vremenom sve sjesti na svoje mjesto. Trenira po svim vremenskim uvjetima, vrućinama, hladnoći, kiši, snijegu, ali kaže kako je navikao te jedino što dugoprugašima ovdje nedostaje je treniranje na višim nadmorskim visinama, odnosno po uzbrdicama i nizbrdicama jer mišići na taj način dodatno ojačaju.
Za kraj razgovora otkrio nam je svoje planove i ciljeve.
„Dugoročni planovi su napad na neki seniorski državni rekord, ponajprije na 3000 metara sa zaprekama. Mislim da je najveći cilj svakog sportaša Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo što bi ujedno bio i nekakav ultimativni cilj u karijeri s kojim bi bio najzadovoljniji i najsretniji”, rekao je Lovro.
