Od nogometa se oprostio Tomislav Čuljak koji je proteklog vikenda odigrao svoju posljednju utakmicu u karijeri. NK Široki Brijeg, za koji je upisao 45 nastupa, na lijep se način oprostio od Čuljka uz špalir i pjesmu „Dođi u Vinkovce”.
Gdje god je igrao bio je omiljen među navijačima zbog pristupa i odnosa prema grbu kojeg nosi na dresu. Osim za Široku i Cibaliju igrao je i za Zadar, Šibenik, Istru 1961, Osijek, Hrvatski dragovoljac i Vitez u kojima je u profesionalnoj karijeri skupio ukupno 317 nastupa. Za početak se osvrnuo na netom završenu sezonu u kojoj se Široki plasirao na 7. mjesto.
„Sigurno da se klub kao Široki Brijeg ne može zadovoljiti sa 7. mjestom i definitivno ova sezona nije ispunila ambicije kluba. Što se tiče staža kojeg sam odradio u Širokom, u prvoj godini smo izborili Europu što je bio vrhunac sezone koja je s te strane bila uspješna, a kada spojim te dvije godine mogu reći da je bilo dobrih utakmica. Zasigurno da je ova sezona, s obzirom na to da sam završio karijeru, bila nabijena emocijama i kada dođe kraj čovjek se osjeća pomalo tužno, ali kada vidim kako se klub oprostio od mene, ali i ljudi u ovom gradu sigurno da sam ponosan na svoju karijeru”, rekao je Čuljak.
Prve svoje nogometne korake napravio je u Lokomotivi, sadašnjem HNK Vinkovci, a svoje seniorske nastupe, upisao je, naravno, u njegovoj najvećoj ljubavi Cibaliji. Debitirao je, u vjerojatno najdražoj utakmici svakog Vinkovčanina, protiv Osijeka na Gradskom vrtu. No, gdje mu je bilo najljepše igrati, a da to nisu bili Vinkovci?
„Moram priznati da sam u svakom gradu gdje sam bio stekao određene simpatije prema njima i rado ću se u njih vraćati, ali ako trebam nekoga izdvojiti mimo Vinkovaca i Cibalije to su Pula i Široki Brijeg. U Puli sam proveo prekrasne dvije godine, imao sam fantastičan odnos s navijačima i nekako cijela situacija koja je financijski bila teška u Istri me vukla da postanem privržen toj sredini. U Puli mi je sin imao dvije godine i obitelj je bila sa mnom i ona je svakako grad po mjeri koji će mi zauvijek ostati drag”, navodi Čuljak.
Dodaje kako Vinkovcima i Široki Brijeg imaju podosta sličnost.
„Široki me jako podsjeća na Vinkovce i kao klub i kao ljudi. Mentalitet je dosta sličan nama, ima nekakva poveznica između ta dva grada, manja sredina, dosta prkosna i to me sve dosta podsjećalo na Vinkovce i zato mi je bilo lijepo, a i obitelj je također i u Širokom bila sa mnom što mi je bio prioritet u životu jer je sve onda bilo lakše”, ističe nekadašnji igrač Cibalije.
Kroz gotovo 300 nastupa u karijeri prošao je puno toga i teških trenutka, ali isto tako onih lijepih koji će vrlo rado ostati u pamćenju, a oni najljepši vezni su za samo jedan klub.
„Teško je izdvojiti jedan najljepši trenutak u karijeri jer je zaista bilo lijepih stvari. Nekako dojam, sada kako sam dosta vrtio film u glavi, ostaje na tom mom debiju kada smo igrali u Gradskom vrtu protiv Osijeka i toga se sjećam kao da je jučer bilo. Uz to mi je i zasigurno prvi pogodak koji sam postigao za Cibaliju protiv Slaven Belupa u Koprivnici u zadnjoj minuti i ako nešto moram izdvojiti to je pobjeda na Poljudu. Kada zabiješ za pobjedu na Poljudu to ostaje za cijeli život, ali uz taj debi i prvi gol za Cibaliju uvijek ću pamtiti 2017. godinu kada smo igrali kvalifikacije za ostanak u prvoj ligi protiv Gorice, tada sam bio kapetan momčadi. To su mi nekako najdraži trenuci u karijeri i svi su vezani uz Cibaliju”, govori Čuljak.
Iako uzima predah od profesionalnog nogometa, ono amaterskom kaže vrata nisu zatvorena, a osim toga uskoro bi trebao krenuti s edukacijom za UEFA B trenersku licencu.
„U budućnosti se svakako vidim u nogometu s obzirom na to da mi je cijeli život nogomet, ali vidjet ćemo što vrijeme nosi”, rekao je za kraj Tomislav Čuljak.
