Matija Vukoja stara je duša koja, među brojnim životnim radostima, najviše uživa i u društvu starih automobila. Oldtimeri su mu strast još od malih nogu, a dijeli ju i sa suprugom Anom pa ih u „starijim generacijama” na vinkovačkim ulicama viđamo svakodnevno.
„Netko je šutao loptu po dvorištu, meni su najzanimljivije bile felge i ostali dijelovi automobila”, priča nam Matija, automehaničar, član benda Greasy Flat 4 te ugostitelj koji je uz suprugu Anu vlasnik popularnog Hang Loose kafića. Puno je posla i puno hobija, a svi stanu pod zajednički nazivnik – ljubav prema pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeća.
Oduvijek mu je, kaže, želja bila imati prijeratni auto, bilo koju marku od prije Drugog svjetskog rata. Oni oštrijeg oka mogli su već primijetiti da je u tom naumu i uspio. U ožujku je iz Francuske nabavio Peugeot 201 iz 1929. godine.
„Bio je malo zapušten i moralo se raditi na njemu, ali nije restauriran i to mi trenutno nije u planu jer imam brdo posla. Mehanički je ispravan i zato želim u njemu uživati što je više moguće, vozim ih u izvornom stanju ili prerađene u skladu s vremenom iz kojega su, da u potpunosti doživim taj osjećaj”, pojasnio nam je ovaj 33-godišnjak koji, otkako ga je kupio, svog limenog ljubimca vozi svakodnevno.
U njegovoj kolekciji tu su još i dva Golfa jedinice, ’83. i ’78. godište, motocikl DKW iz 1953. godine te Volkswagen Buba iz 1971. u kojoj najčešće možemo vidjeti njegovu Anu. Kod njih je već 11 godina, naprave s njom oko 15 tisuća kilometara godišnje i također nikada nije bila restaurirana pa mnogi ostanu zatečeni kada čuju koliko dugo „dura”. „Anu često pitaju koje je buba godište i čude se što još vozi, a onda im ona kaže kako i ljudi s 50,60 godina mogu biti zdravi. Isto je s automobilima”, kaže Vukoja i dodaje kako je njegovoj supruzi buba bila san snova. „I onda upozna mene automehaničara, kud ćeš bolje”, kroz smijeh će.
Kod restauracije teži perfekcionizmu, ide u svaki detalj. Trenutno radi na Golfu koji je kupio sa 16 godina, prva mu je ljubav i prvi auto koji je ugledao svjetlo dana. Na njega je do sada potrošio oko 800 sati, a misli da će mu trebati čak 2000. „Zahtjevno je, ali bitno je koliko si lud i koliko to voliš. Meni su drage obje strane – i kada ga vozim svaki dan, ali i kada mi nakon restauracije auto stoji kao umjetnina. Jednostavno ga ne želim uništavati jer puno truda uložim u sve to pa te automobile vozim možda jednom mjesečno”, napominje ovaj Vinkovčanin te ističe kako se prava i detaljna restauracija, u slučaju kada ju radi jedan čovjek, ne može odraditi ispod 2000 sati. Bude ona ponekad i kraća, no pitanje je što je sve napravljeno i koliko je ljudi na njoj radilo.
Jednu svoju želju je ispunio, kupio je prijeratni Peugeot, a u budućnosti si priželjkuje i Ford model A te Porsche 356. Još više bi u svemu tome uživao i da je, kaže, scena kod nas malo jača. U Vinkovcima i okolici ima tridesetak oldtimera, a većinu njih možemo vidjeti na izložbama koje organizira oldtimer klub „Stari sjaj”. No, to svakako nije prepreka za posvetiti se svojim strastima i oživljavanju nekih starih vremena. Stoga vjerujemo kako će Matija i ostali nastaviti maziti i paziti svoje limene ljubimce “u poodmakloj dobi” te da će ih na našim ulicama biti još više.
