Vinkovci se ponose svojom bogatom kulturnom baštinom koja se očituje različitim običajima i manifestacijama, a jedno od najupečatljivijih događanja koje okuplja lokalno stanovništvo i ljubitelje baštine iz cijele Slavonije je pokladno jahanje. Datira iz vremena Vojne granice kada je pokladno jahanje bilo tradicija u mnogim slavonskim mjestima od Slavonskog Broda do Cvelferije i Županje.
Vrijeme ludovanja
Tada bi se mladići spremali u Turke i išli po selu plašeći lokalno stanovništvo uz razne nepodopštine na konjima, međutim to se u narednim godinama zadržalo samo u Babinoj Gredi, dok je u ostalim mjestima potpuno zamrlo.
„Onda smo Stanko Šarić i ja, uz još dva čovjeka u Štitaru, oživili pokladno jahanje. Nakon Štitara došao sam na ideju da bi sljedeće godine mogli napraviti i u Vinkovcima jer postoje zapisi da su i u tim bivšim vremenima pokladna jahanja bila u našem gradu”, prisjeća se Dražen Bliml, pokretač i začetnik pokladnog jahanja u gradu na Bosutu. Bilo je to davne 2003. godine, izgledalo je simpatično i dobro, domaćini veseli i bilo je to nešto novo za Vinkovce u to doba. Prema riječima začetnika Dražena Blimla ima velikih razlika u počecima revitalizacije pokladnih jahanja i sada jer su tada uglavnom jahali ljudi i muškarci iznad 20, 25 godina, nije bilo glazbe i pozornice, nego je sva melodija išla iz „dobro podmazanih” grla muškaraca na konjima.
„Skupili su se ljudi i uvijek je pjesma bila s konja, pjevali su muškarci, bilo je sve nekako prirodnije i iskrenije. Previše se kultiviziralo to sve, nema više nepodopština, utrkivanja, padanja. Sad nam jašu momci od 17, 18 godina, došle su nove generacije koje su mišljenja da sve treba unificirati i držati pod špagom. Možda je to bolje, možda lošije, ne znam, vrijeme će pokazati”, pojašnjava Bliml.
Premda je broj jahača manji u odnosu na prije, domaćinski ugođaj, pjesma i neizostavni autohtoni gastronomski specijaliteti mame mirisima prilikom ulaska u avlije kojih neće izostajati ni ove godine. Ne možemo ne spomenuti neke zanimljive anegdote iz davnih vremena kad su u pitanju dani ludovanja, a poklade i pokladna jahanja to jesu. Pregršt je smiješnih nepodopština koje se događaju tijekom ove manifestacije, a jedna priča dolazi iz Štitara.
„Kako su u ovo doba svi kanali u Štitaru puni vode, a nakon desetak kuća i rakija, znalo se dogoditi da i jahač i konj završe u kanalu punom vode i dubine od čak 180 cm”, rekao je začetnik pokladnih jahanja Dražen Blim. Isto tako znalo se događati da jahač padne pa konj bježi po selu, ostali ga hvataju pa bude još padova, konji su u tzv. „guzanju” rušili stolove s hranom i pićem.
Sve su to stvari, ističe Bliml, kojih je sve manje i manje, a ljubav prema konjima i tradiciji i dalje postoji, iako godine polako uzimaju danak i dolaze mlade generacije koji imaju svoje poglede i potrebe, no za kraj zaključuje: „Dobro sam se izludovao s konjima u prethodnih 30-ak godina, sad je na mlađima red.”
