U Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci održana je tribina „Dostojanstvo pri kraju života” u organizaciji Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatske liječničke komore i Županijskog povjerenstva Hrvatske liječničke komore Vukovarsko-srijemske županije.
Jedna od sudionica tribine Vikica Krolo, liječnica obiteljske medicine i zamjenica predsjednika Hrvatske liječničke komore kazala je kako je na ovome skupu cilj etički prikazati dvojbe po cijeloj Hrvatskoj.
“Današnja tema jest kako dostojanstveno postupati s pacijentima i kako biti dostojanstven pri kraju života. Imamo deset predavača, a teme koje su obuhvaćene etičke su dileme iz okružja psihijatra, obiteljskog liječnika i liječnika u bolnicama, a ujedno su i podučili ostale kolege etičkom postupanju prema pacijentima pri kraju života”, istaknula je liječnica dodavši kako je komunikacija između pacijenata i liječnika nešto najvažnije na čemu treba raditi kako ne bi dolazilo do nesporazuma, a i kako bi postigli bolje ishode liječenja. „Pacijent ako je dobro obaviješten o svome stanu, bolje prihvaća liječenje i ima veće povjerenje u liječnika i tada imamo puno bolju suradljivost”, pojasnila je.
Lada Zibar, predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju u Hrvatskoj liječničkoj komori kazala je kako ova tematika i područje nije crno-bijelo, ali na tribini su govorili i raspravljali o palijativnoj skrbi u Hrvatskoj, o opasnostima eutanazije, kako komunicirati s pacijentom i s obitelji. „Palijativna skrb posebno je važna jer taj kraj života treba biti jednako kvalitetan kao i svi ostali dijelovi života. Naravno da je smrt nešto što je neizbježno, ali trebamo kao sustav, kao društvo, omogućiti dostojanstvenu smrt sa što manje boli u što boljem okruženju jer je to nešto što nam definitivno nedostaje”, mišljenja je Zibar.
Dugogodišnji predsjednik Etičkog povjerenstva bolnice i član etičkog Povjerenstva Hrvatskog liječničkog zbora Dražen Švagelj kazao je kako je dostojanstvena smrt jedno od temeljnih ljudskih prava. „Mi često kao medicinari po pritiskom društva i obitelji ne shvaćamo da je to jedno pravo koje je neotuđivo i koje treba poštivati”, rekao je.
„Najčešći problemi ove tematike jesu ti da smo mi u stanju i onda kad je situacija sa životom bezizlazna produžavati ga, a da čovjek više nikad neće biti u mogućnosti biti ono što je nekad bio, spoznati svijet oko sebe i komunicirati. Naravno, mi neke stvari činimo i to je veliki napredak medicine kad održavamo tijela na životu da bi se uzeli organi za transplantaciju i da bi se na taj način pomoglo i produžilo život mnogim drugim ljudima. To je apsolutno etički opravdano i u redu, ali kad je riječ o infaustnoj prognozi održavanje je u nekom etičkom i ljudskom smislu nedostojno čovjekovog bića”, zaključio je Švagelj.
