U udruzi osoba s invaliditetom „Zrno” u posljednje se vrijeme puno toga „kuha”. U provedbi su dva projekta, za četiri se još čeka odobrenje, s gotovo nijednog danas su na 10 volontera, a pripremaju i neka mala putovanja. U sve aktivnosti udruge i svijet nesebičnog pomaganja drugima uvodi nas Vinkovčanka Martina Potnar.
Želja za volontiranjem pojavila joj se, kaže, još za vrijeme studija, no nikako se nije uspijevala realizirati. Uvijek je nedostajao onaj konkretan korak – uključiti se i volontirati. Na jednom povratku iz Međugorja upamtila je riječi kako je u životu najvažnije ljubiti i činiti dobra djela, pa je želja vrlo brzo postala stvarnost i to u Dječjem domu Sveta Ana u Vinkovcima gdje je s korisnicima učila, igrala društvene igre, pravila frizure, šetala i odlazila na igralište.
Paralelno se uključila i u pomaganje kroz podjelu kruha i paketa siromašnim obiteljima u gradu, s časnom sestrom Berhmane iz samostana Milosrdnih sestara sv. Križa u Vinkovcima, a bila je i voditeljica akcije u projektu „72 sata bez kompromisa”. U udruzi „Zrno” volontira zadnjih godinu i pol dana.
„Svako volontersko iskustvo je posebno i na izvanredan način pokazuje što znači biti čovjek i koja je njegova veličina. Svjedočanstvo je to hrabrosti, nade i jednostavnosti”, ističe naša sugovornica Martina. Udruga joj je, dodaje, pružila svijest koliko smo kao ljudi maleni i koliko sve uzimamo zdravo za gotovo. Pružanjem svoga vremena na radionicama četvrtom u 17 sati uvijek je stostruko više primila nego što bi dala, udruga povezuje, stvara, hrabri, daje i voli, kaže.
Početkom ove godine uvidjela je da u „Zrnu” postoji potreba za pisanjem projekata kako bi se članovima i njihovim obiteljima ponudile dodatne mogućnosti. Kako je završila tečaj za voditelja projekata, odlučila se uhvatiti u koštac s time i prijaviti Udrugu na natječaj za financiranje projekata i programa za udruge s područja grada. Trenutno je predano šest projekata, od toga za četiri projekta se očekuju rezultati tijekom svibnja, dok su za dva projekta već osigurana financijska sredstva.
„Susreti su uvijek ispunjeni ljubavlju, kreativnošću, jednostavnošću, toplinom, ali sada i posebnom radosti zbog svih mogućnosti koje će pružiti projekti članovima, članicama, njihovim roditeljima i volonterima. Najviše radosti izazvala je tema putovanja, vidjeti i doživjeti nešto drugačije, uključiti se u život zajednice”, istaknula je Martina.
Od učenja do izleta
Projekt između Grada Vinkovaca i Udruge osoba s invaliditetom „Zrno „Naša sportsko rekreativna priča – Radosni u sportu“ ima za cilj promicati tjelesnu aktivnost, motivirati i ohrabriti sudionike projekta kako bi stekli ljubav i naviku za bavljenje tjelesnom aktivnošću. Omogućilo bi im se pravilno razvijanje, učenje pravila igre, socijalizacija, zabava i druženje. Kroz sedam mjeseci planirane su aktivnosti vježbam sa prijateljima, plivam kao riba i stolni tenis u mojem prostoru. Projekt uključuje nabavu opreme, radionice stolnoga tenisa, putovanja u Bizovačke toplice i učenje plivanja i putovanje u Park prirode Papuk, a ukupno je uključeno 50 članova i članica, njihovi roditelji te volonteri.
Među 746 prijava, na natječaju HEP-a prošao je i projekt „Daj mi podršku ZA ŽIVOT“, od 196 koliko ih se sufinancira. Traje tri mjeseca i uključuje 50 članova i članica, njihove roditelje te volontere. Cilj projekta je pružiti podršku u razvijanju vještina koje će koristiti svakodnevnom životu. Predviđene su četiri radionice pod vodstvom edukacijskog rehabilitatora Martine Boričić Martić, a uključuje i putovanje na Ranč RA Marin u Garčinu gdje će biti organizirano terapijsko jahanje konja, vožnja električnim biciklovima, pecanje i vožnja avionom.
Do prije nekoliko mjeseci u Udruzi gotovo da i nije bilo volontera, ali danas, kaže Martina, u radu redovito sudjeluje njih deset.
„Oni dokazuju da ovo nisu tek ljudi sa posebnim potrebama, nego s posebnim srcem, srcem koje u najviše slučajeva i ne zna što je to zlo. Bog ih je, iz nekog razloga, stavio u naše živote. Možda zato da nas uče nesebičnoj ljubavi, koja ne traži ništa zauzvrat. Oni su posebni i toliko potrebni ovome svijetu u kojem živimo gdje su na vrijednosti vrlo često uspjeh i ljepota. Volontiranjem osim što daješ sebe za drugoga, svojeg bližnjega, otkrivaš svoje mane, slabosti sebičnosti, zabrinutosti oko nepotrebnih stvari, u konačnici volontiranje te mijenja i čini boljom, radosnijom, zahvalnijom osobom”, zaključila je ambiciozna volonterka.
