Hamburger kod Sokrata ili prijeratni Mc Mali, pioniri su fast fooda u Vinkovcima. No, okus kojeg i dan danas uživamo, zahvaljujući čika Janetu, postojan je na kiosku kod mosta uz sam Bosut.
Već 28 godina na istom mjestu svakoga dana, osim nedjeljom i blagdanom, obožava ga i mlado i staro, uživajući tajnu okusa najboljeg hamburgera u Vinkovcima pripravljenog u Fast foodu HIT.
U želji da stvori nešto svoje i prepoznatljivo, hrvatski branitelj Ivan Janković Jane sa suprugom Evom pokreće mali obiteljski posao.
“Točno, 1. siječnja 1996. godine. Godinu dana sam se pripremao, obišavši pola Hrvatske ne bi li isprobao što više hamburgera, studiozno istraživao, no nigdje to nije bio okus koji sam tražio. I nevjerojatno, u Županji, igrom slučaja s prijateljima iz vojske pojedem hamburger kod Moke, također dragovoljca, povratnika iz Švedske po zanimanju kuhara”, prisjeća se početaka jedinstvene gastro priče. Isti prijatelji ih povezuju, iznosi svoje planove i spremno želi platiti recepturu koliko košta da košta. Moko nije bio odmah voljan podijeliti s Ivanom recept, no ustrajan kakav je, gotovo svaki dan Jane je mjesec dana odlazio u Županju kod mentora usvajajući tajne pripravljanja pljeskavice koja do danas okus i veličinu nije promijenila.
Tajna receptura
Želju i upornost gazda Moko je prvotno blagoslovio kompromisnim dogovorom dnevne pripreme za Vinkovce.
“Onda me jedan dan odveo na kavu i rekao: Slušaj, dosadilo mi je praviti i za tebe. Hajmo se dogovoriti. Dat ću ti recept, ne želim nikakav novac, ali te molim, nikome ga nemoj dati”, sjeća se naš sugovornik koji je svoje obećanje kao zavjet održao gotovo puna tri desetljeća. Slično priči s Coca Colom. Sve ostalo je povijest.
Taj mu je čovjek stvarno puno pomogao, kaže. S početka, supruga i on ručno su oblikovali kuglice, a prvi džeparac tako su zaradile kćeri Dinka i Helena. Danas recepturu zna još samo jedna osoba, a uz gradski poticaj za male poduzetnike, preša ih uređaj.
“Kada mi je rekao što stavlja, u nevjerici sam slušao. Sve je prirodno, bez ikakvih aditiva. Isto i danas. Soje ni grama. Prezle za povezati, meso u omjeru pola pola, pazeći na kvalitetu i nabavkom na istom mjestu. Uvijek smo znali plaćati i skuplje radi kvalitete”, ističe Ivan navodeći primjer austrijskog, 40 posto skupljeg Spitzova kečapa koji je, dok ga je bilo na tržištu, bio sastojak jedinstvenog HIT umaka čiji su ostali elementi također do danas Mokina čuvana tajna, a dnevno ga troše u litrama.
“Dodajemo pet vrsta začina. Sami ih meljemo i miješamo u točno zadanim omjerima koji hamburgeru daju specifičan miris, šmek. Otkrit ću samo, jedan od njih je cimet. Meso je uvijek svježe, a pecivo stiže svako jutro iz iste pekare”, priča je najboljeg hamburgera u gradu na čijoj su kvaliteti othranjene obitelji vlasnika i djelatnika.
Nije uvijek bilo lako, pamti Jane i teže trenutke, no nikada nisu nikome dugovali, a što je najvažnije:
“Nikada, ali baš nikada u ovih 28 godina koliko radimo, hvala dragom Bogu, nije se nitko požalio na probavne tegobe. Strogo vodimo računa o svježini sastojaka, od mesa preko umaka do povrća. Vraćaju nam se ljudi koji su ga jeli prije 20 godina. Kada dođu u Vinkovce ne mogu vjerovati da još uvijek radimo i da je još uvijek isti kao i tada”, kaže Ivan za čiji je hamburger promociju odradila isključivo usmena predaja pa se često iz okolice čitave obitelji provozaju ciljano do HIT-a. Prizori gotovo svaku večer isti. Strpljivo čekanje u redu dok teta Kata ili Jelena ne kažu: Izvolite, tko je sljedeći?!
I danas u mirovini, kuhajući nedjeljom za cijelu obitelj, Jane strastveno bdije nad svojim djetetom uvjeren kako se samo poštenim radom i kvalitetom može stvoriti vrhunski specijalitet koji traje.
“Realan sam čovjek. Ne mora se sviđati svakome, prihvaćam, ali garantiram životom da je uvijek isti i svježi”, zaključuje Ivan Janković čije hamburgere upisujemo u povijest našeg grada. Doskora možda samo na desetak metara daljoj novoj lokaciji, nakon preuređenja Trga Vinkovačkih jeseni za koje vjeruje da će premostiti bez stanke u poslovanju.
