U dvorani Arhivskog sabirnog centra Vinkovci, Državnog arhiva u Vukovaru, danas je održano predstavljanje knjige „Cibalis – Palina – Vinkovce” Stjepana Schulzera Müggenburškog.
Riječ je o prijepisu arheološko-povijesne studije koji je jedan od prvih pokušaja pregleda povijesti Vinkovaca. Rukopisi datiraju iz 1886. godine i čitateljima predstavljaju interesantnu zavičajnu povijest.
„Rukopis je na njemačkom jeziku, a pisac je vrlo zanimljiva osoba i poznatiji je kao mikolog. Izrazito nam je bitan jer je to prvi amaterski pokušaj pisanja povijesti Vinkovaca. Neke postavke koje je napisao danas nisu više prihvatljive. Rukopis je još 1964. godine prvi preveo vinkovački liječnik Jovan Georgijević. Problem kod toga je što mi ne znamo koji je on predložak koristio i nije odrađen s današnjom praksom struke”, izjavio je Danijel Petković, muzejski savjetnik i voditelj povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci.
Uz Petkovića, autori prijepisa ovog djela također su Stjepan Prutki, arhivski savjetnik u Državnom arhivu u Vukovaru ispostava Vinkovci i Zlatko Virc. Kako je objasnio Prutki, cjelokupni posao bio je zahtjevan i trajao je više od godinu dana. Rad je sadržavao valorizaciju rukopisne baštine, kontekstualizaciju rukopisa, a rad na prijepisu uključivao je primjenu svih egdoktičkih pravila znanstvene struke kako bi izvorni rukopis iz 19. stoljeća danas bio iskoristiv kao recentna literatura.
„Poslovi su uključivali transliteraciju izvornog rukopisa koji je pisan njemačkim jezikom na njemačkom pismu, rekli bismo danas njemačkom kurzivnom goticom. Nakon toga slijedio je prijevod na hrvatski jezik i potom instalacija kritičkog aparata – bilježenje i tumačenje pojmova, opremanje tog rukopisa potrebnim aparatom kako bi zadovoljavao moderne standardne”, objašnjava Prutki.
Hrvoje Vulić, ravnatelj Gradskog muzeja Vinkovci, čestitao je autorima na odličnom obavljenom poslu. Kako kaže, uz veliki trud priredili su veliku stvar za naš grad.
„Kroz način njegovog pisanja možemo dobiti jedinstveni pogled u Vinkovce tijekom 19 stoljeća. Ne opisuje samo povijesna zbivanja nego izgled i običaj grada i okolice. Zanimljiva činjenica mi je bila kada sam pročitao da su u Bosutu nekoć bili veliki riječni rakovi. Vrijednost rukopisa je ta da pruža stručnoj i općoj javnosti uvid u našu povijesti”, zaključio je.
