U „avliji” rodne kuće Ivana Kozarca na vinkovačkom Krnjašu obilježena je deseta obljetnica otkrivanja spomenika Ivanu i Mariji Kozarcu čiju organizaciju pripisujemo Udruzi Vinkovačkih šokačkih rodova.
Prema riječima profesora Zlatka Virca 10 godina jednog spomenika ne znači puno, to je malo razdoblje, ali za Vinkovce i naš kraj to je značajna stvar. „Treba se podsjetiti da se roman Đuka Begović Ive Kozarca smatra najboljim romanom hrvatske moderne i on se uči u školama, ali isto tako i pomalo zaboravlja. Ono što trajno ostaje i što se pamti je platonska i nezaboravna ljubav koju je imao sa svojom rođakom Marijom. Imao je on nekoliko ljubavi iza Marije s kojom se morao rastati jer ta veza nije bila moguća, ali platonska i nježna ljubav koju su doživjeli vezala ih je. Kad je već bio svjestan da mu dolazi kraj, napisao je svoju pjesmu Milovo sam garave i plave”, izjavio je Virc i prisjetio se kako je obitelj Stanić inicirala prvo obnovu rodne kuće prije 12 godina, a onda i bila glavni pokretač ideje da se podigne spomenik u čast Ivanu i Mariji Kozarac. „Da nije bilo obitelji Stanić i poslovnih veza gdje su pomogli donatori iz cijele Hrvatske, spomenika ne bi bilo, a bilo je oko 180 donatora. Spomenik je postao dio vinkovačkog entiteta koji, nažalost, nestaje, ali ovi dvoje žive i dalje među nama”, ističe Zlatko Virc.
Etnologinja i kulturna antropologinja Ljubica Gligorević kaže kako se priča o Mariji i Ivanu Kozarcu, što se djelatnika muzeja tiče, zakotrljala 2001. godine kada su otvorili stalni etnološki postav i izložili darovano ruho Marije Kozarac. „Tijekom posjeta brojnih posjetitelja i školske populacije uvijek se priča o platonskoj i nesretnoj ljubavi dvoje rođaka jer je Marija bila kćer od Ivanovog strica. Ljubav je bila nemoguća, a stihove lijepe pjesme Milovo sam za koju se misli da je Iva Kozarac posvetio svojoj rođakinji Mariji, upravo je uglazbio Ivo Tijardović kao gimnazijalac u Splitu. Ona je naša slavonska himna poput pjesme „I kad umrem, pjevat će Slavonija”. Meni kao etnologinji i kulturnoj antropologinji je zanimljiv sam unuk Tomislav Jagić koji je bio elektroinženjer, radio u Kanadi i Zagrebu, bio svjetski i školovani čovjek. Prilikom naših zajedničkih druženja, a isto tako i kada bi sam na ulici nekog sretao, predstavljao se kao unuk Marije Kozarac. Umro je 2020. godine u 84. godini”, kaže Gligorević.
Predsjednik Udruge Vinkovački šokački rodovi Zvonimir Liščić ističe kako se treba sjetiti dana kada su brojni Vinkovčani i ostali ljudi dobre volje, uz pomoć obitelji Stanić, profesora Virca, VSŽ, Grada Vinkovaca skupili novce i napravili spomenik u čast Ivanu i Mariji Kozarac. „Evo nas ovdje u avliji pokraj kuće Ive Kozarca kako bismo se prisjetili i pogledali film od prije 10 godina koji je snimljen pri otvorenju spomenika. Tako čuvamo našu tradiciju, a na kraju krajeva, ova udruge je zbog toga i osnovana prije 23 godine. Idemo dalje, dokle god nas ima, čuvat ćemo tradiciju”, zaključio je Liščić.
