Rukomet je u grad na Bosutu došao davne 1950. godine kada je osnovan RK Lokomotiva, a rukometni dom nalazio se na bivšem Stadionu malih sportova popularnim “Lokosima”. Nakon toga klub se ugasio tijekom ratnih godina i 1993. osnovan je novi klub pod imenom Croatia koja već 1994 mijenja ime u Brajko, a da bi godinu dana kasnije ponovo došlo do mijenjanja imena u RK Novoselac. Novoselac je postavio temelje za rezultate koje klub danas ostvaruje. Momci pod vodstvom trenera Slobodna Pekića brzo su iz Treće lige – Istok izborili nastup u Drugoj ligi Sjever, a nakon toga 1998. godine uspjeli ući u 1B ligu gdje su se zadržali samo jednu sezonu. Nakon ispadanja iz 1B lige Novoselac je završio u Drugoj ligi-sjever, a reorganizacijom lige ispao je u Treću ligu-Istok. 2004. godine Novoselac mijenja ime u RK Spačva – Vinkovci i već 2005. godine plasiraju se u drugu ligu Sjever, a u sezoni 2010/2011 nastupa u Prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi gdje zauzima drugo mjesto iza Marine Kaštela te se plasira u najelitniji rukometni razred i pritom ostvaruje svoj najveći uspjeh u povijesti. Prva sezona u Premijer ligi bila je odlična i Spačva je pod vodstvom trenera Josipa Mečića osvojila 28 bodova s omjerom 13 pobjeda, 2 remija i 9 poraza. Od 2011. godine, a nagovor Josipa predsjednik kluba postaje njegov brat Mirko koji je i godinama prije bio uz klub i pratio sve što se događa, odnosno kako sam kaže bio je simpatizer kluba i podrška u svemu tome, a od 2008. godine aktivnije se uključio u rad samog kluba kroz financijsku i organizacijsku pomoć. Mirko je vlasnik doma za starije i nemoćne osobe, dok je Josip zaposlenik Spačve. U Vinkovce su doseli 1980 godine. Odrasli su u sportskoj obitelji, pa i ne čudi njihova ljubav prema sportu. Otac im je bio nogometaš, a zatim nogometni sudac i delegat, kao i njihov stric. Mirko je za razliku od Josipa više bio u nogometu te je imao povremene ulaske u rukomet, dok je Josip rođeni rukometaš, a počeo ga je igrati kao osnovnoškolac u Gunji. “Kada sam postao predsjednik situacija u klubu, bez obzira na to što smo igrali premijer ligu, nije bila bajna, ali upornim radom mene kao predsjednika i brata Josipa kao trenera, sve to pretvorili smo u jednu drugu situaciju, u jedno čudo. Nismo imali opreme, imali smo veliki problem rješavanja prijevoza i redovnog poslovanja, a sve to smo morali riješiti, ne samo da bi igrali premijer ligu, nego da bi klub mogao uopće opstati. Unatoč najgorim prognozama, mi smo se korak po korak uspjeli, na povjerenje, na razumijevanje i na svoj obraz izvući iz te situacije. Međutim još i dan danas osjećamo posljedice i trpimo ih jer smo još uvijek kratki sa novcima, a borimo se sa najjačim sredinama u Hrvatskoj, kako rukometno tako i gospodarski, ali evo uspijevamo.”, rekao nam je Mirko te nastavio govoriti o planovima za budućnost. “Prije svega želja nam je afirmacija mladih igrača iz vlastitog pogona. Dobro kvalitetno se radi u našoj školi rukometa. Trenutno imamo sedam kategorija, odnosno šest jer imamo dva seniorska pogona, prvu ekipu koja je u Premijer ligi i drugu koja se natječe u trećoj ligi te kadete, mlađe kadete, dječake i mini rukomet. Također naši perspektivni članovi sudionici su rukometnih kampova HRS-a. Želja nam je postati regionalni centar za afirmaciju mladih igrača, a trenutno se možemo pohvaliti sa tri mlada reprezentativca Hrvatske što je velika stvar jer rijetki se mogu time pohvaliti.”, rekao je Mirko. Braća su složna i ističu da im je cilj ostanak u Premijer rukometnoj ligi Hrvatske, jer kako kažu napravili smo veliku stvar i bila bi velika šteta da se to sve uruši. “Ambicije su nam takve i ne želimo stati. Voljeli bi da možemo napraviti neki iskorak, ako nam se pruži prilika, a za to nam je potrebna pomoć svih prijatelja i ljubitelja rukometnog sporta u Vinkovcima.” kažu nam braća Mečić.
Braća Mečić sa peharom za osvojeno prvo mjesto na jednom od brojnih međunarodnih rukometnih turnirima
Kvalitetan rad u vinkovačkom rukometnom klubu svakako je vidljiv, a mladih igrača nikad dosta. Svi zainteresirani i više su nego dobro došli. Sve mlađe kategorije natječu se u Prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi koja je ustrojena na regionalnoj razini. Važna im je afirmacija što većeg broja djece u profesionalnim vodama te su stoga i pokrenuli međunarodni dječji rukometni turnir Aurelia Cibalae.
