Ukupno 6.988 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava postoji u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a od toga 1.776 registrirano je na žene, odnosno čak više od 20 posto, podaci su to koji govore da se trendovi i u našim krajevima polako mijenjaju. Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir na sjednicama ovoga tijela podnijela je ukupno 100 amandmana u kojima se, između ostaloga, referirala i na unaprjeđenje statusa žena u poljoprivredi. U funkciji izvjestiteljice Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova u nacrtu mišljenja koji je ovaj Odbor podnio, Petir je istaknula da 30% žena ima status vlasnica poljoprivrednih gospodarstava te je skrenula pažnju na činjenicu da je participacija žena u povlačenju sredstava iz programa ruralnog razvoja ipak niska te da niti jedna država članica nije do sada uspostavila tematski potprogram za žene u ruralnim prostorima predviđen Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj, a kakav primjerice postoji za mlade poljoprivrednike. Kao rješenje navedenog problema Petir je navela da je potrebno povećati broj žena nositeljica poljoprivrednih gospodarstava i omogućiti državama članicama da mogu u svojim strateškim planovima u okviru Zajedničke poljoprivredne politike utvrditi posebne uvjete za financijske instrumente koji se odnose na poboljšanje položaja žena u ruralnim područjima i njihovih poslovnih mogućnosti. Iako u EU nisu zadovoljni i traže još veće smanjenje razlike, u nekada tradicionalno prilično patrijarhalnom kraju, kakav je ovaj naš slavonski, danas se stvari ipak mijenjaju i sve češće možemo vidjeti žene kao vlasnice OPG-ova, voditeljice poljoprivrednih zadruga, pa čak i nositeljice proizvodnje određenih kultura. Primjetno je da su žene čak i hrabrije od muškaraca kada su nove poljoprivredne kulture u pitanju, kao što je recimo proizvodnja šparoga i češnjaka.
Pravi primjer odlučnosti i ustrajnosti u želji za uspjehom u poljoprivredi zasigurno je predsjednica Udruge Češnjak i upraviteljica istoimene zadruge, inž. agronomije Mara Čuljak iz Cerića, koja se uzgojem povrća bavi od mladih dana, uz roditelje. Danas, kako kaže, sasvim ugodno živi od proizvodnje češnjaka. “Proizvodnja češnjaka vrlo je isplativa, jer jedna četveročlana obitelj s jednim i pol do dva hektara može iznimno dobro živjeti. Uz vlastiti sadni materijal, svi troškovi po sezoni iznose od 15.000 do 20.000 kuna, a dobit je veća od 60.000 kuna po hektaru. Hrvatska uvozi ogromne količine češnjaka, a površina pod njim bi trebalo biti još mnogo više kako bi se zadovoljila domaća potražnja za tom iznimno korisnom i zdravom povrtlarskom kulturom. Uz to što je kvalitetom neusporediv s uvoznim češnjakom, s urodom od 6 do 10 tona po hektaru, problema ne bi imali niti s izvozom. Za površinu od hektara potrebno je potrošiti 1.200 kilograma sadnog materijala. Riječ je dakle, o iznimno dohodovnoj poljoprivrednoj kulturi kod koje je prihod po hektaru isti kao na, recimo, 26 hektara pod pšenicom” ističe Mara Čuljak. Napominje da joj to što je žena koja se bavi poljoprivredom, može se reći i žena u “muškom poslu”, nikada nije uzrokovalo nikakve probleme. “Dapače, moram naglasiti da nikada nisam imala problema zbog toga što sam žena, kolege poljoprivrednici nikada nisu pokazali da me gledaju drugačijim očima ili da sam imala osjećaj manje vrijednosti. U poljoprivredi je najvažnije koliko se trudiš i radiš i kakve rezultate postižeš, ljudi žele kvalitetan proizvod i svejedno im je posluju li s muškarcem ili ženom. Ovo, naravno govorim iz svoga kuta, žene poljoprivrednice koja živi i radi u ovom vinkovačkom kraju, kakva je situacija sa ženama u drugim krajevima, ne mogu reći”, priča nam naša sugovornica. Ipak, kaže, razlike između muškaraca i žena u ovim poslovima ima, jer muškarci su jači i lakše im je obavljati teže fizičke poslove, dok su žene snalažljivije u borbi s računima i birokracijom.
