Vrlo često roditelji smatraju vrtić samo mjestom gdje im dijete boravi i igra se sve dok ne dođete po njega. Dječji vrtić je uz obitelj, jedna od prvih socijalnih s kojom se dijete susreće. Dijete pohađa vrtić tijekom svog ranog djetinjstva te tamo boravi veći dio vremena. On je ustanova koja bi trebala poticati, ohrabrivati, pomagati, a po potrebi upućivati roditelje u odgoju svoje djece. Nakon roditelja odgojitelji su prvi koje djetetu pružaju utjehu, zabavu i odgoj, pri čemu ih educiraju i doprinose njihovom ranom obrazovanju.
“Ovaj odgojno-obrazovni proces omogućava izražavanje inicijative i fleksibilnosti djece i odraslih te osigurava rast i razvoj djece u sigurnim uvjetima. U ovakvom procesu se na dijete gleda kao na cjelovitu jedinku i u tom procesu je dijete aktivni sudionik, a ne objekt ili instrument rada. Učenje je fleksibilan i aktivan proces konstruiranja znanja djeteta u kojem se ono pokreće, njime se ne upravlja jer svako dijete ima različit redoslijed razvoja, a taj se proces ne događa kod svakoga jednakom brzinom. Vrtići omogućavaju cjeloviti razvoj djece polazeći od omogućavanja poštivanja prava svakog djeteta i pojedinca u tom procesu te osigurava zadovoljavanje specifičnih potreba i različite načine učenja”, rekla nam je Sanja Hajsek, magistar ranog i predškolskog odgoja i zaposlenica jednog vrtića.
Marko Stevanović u svojoj literaturi “Predškolska predagogija” vrtić navodi kao „dječja kuća“ koja asocira na dom koji bi trebao zadovoljiti sve osnovne potrebe svakog djeteta. Osnovne potrebe djece su ljubav, moć, zabava i sloboda. Odgojitelji su djelatnici i stručnjaci u dječjem vrtiću. Njihov zadatak i posao je brinuti o djetetu i uz pomoć roditelja ga odgajati i obrazovati što može biti vrlo zahtjevna i odgovorna uloga. Odgojitelji su vrijedne i kreativne osobe kojima je profesionalni posao i zadatak odgajati djecu od rođenja pa do njihovog polaska u osnovnu školu. Odgojitelja također definira kao osobu koja osigurava raznolike aktivnosti i materijale. Njihov glavni zadatak je omogućiti i poticati djetetovo stvaralaštvo, spontano izražavanje, organizirati sobu dnevnog boravka, komunicirati s djecom, uvažavati njihove želje i potrebe. Odgojiteljeva uloga nije samo odgoj već biti organizator, koordinator, motivator, dijagnostičar, interpretator, istraživač, moderator i slično.
“Biti odgojitelj nije samo posao. To je profesija koja zahtijeva sustavno i kontinuirano educiranje i usavršavanje u radu. Nakon roditelja odgojitelji (tete i stričeki) su prvi koje djetetu pružaju utjehu, zabavu i odgoj, pri čemu ih educiraju i u velikoj mjeri doprinose njihovom ranom obrazovanju vrlo često više i duže od roditelja jer ne zaboravimo da današnji život roditelja je doveo djecu u situaciju da borave češće u ustanovi nego u obiteljskom domu. U redu je da djeca svoje odgojitelje zovu “tete” i “stričeki”, ali je u redu da ih roditelji poštuju kao profesionalce”, komentirala je Sanja.
“Ja sam odgajatelj, čarobnjak, superjunak, prijatelj, sudac, promatrač, doktor, psiholog, logoped. To sam sve ja”, nadodala je.
Odgoj je kontinuirani proces izgrađivanja svih životnih područja: u tjelesnom, radnom, estetskom, moralnom, intelektualnom i stvaralačkom smislu. Stječu se znanja, navike, sposobnosti, vještine i karakter. Odgoj zahtijeva uključenost obitelji i šire društvene zajednice. S obzirom na uključenost, dijeli se na institucionalan (predškolske ustanove) i 6 izvaninstitucionalan (roditeljski dom, sredstva masovne komunikacije, kina, kazališta, muzeji i dr). Metode i sredstva koja su posebno poželjna u odgoju su pohvale, nagrade, podržavanje i davanje dobrog primjera ponašanja djetetu te se smatraju pozitivnim.
Nadzor, zapovijed, zabrana i kazne često se primjenjuju kod ispravljanja lošeg ponašanja djeteta te se smatraju negativnim. I odgojitelji i roditelj sva navedena sredstva trebaju 
primjenjivati u odgoju uravnoteženo. Odgojna sredstva koja se najviše primjenjuju u oblikovanju ponašanja i obrazovanja su vježbanje, navikavanje, primjer, podržavanje, nadzor, zapovijed, zabrana, podučavanje, pohvale, nagrade, ali i kazne.”Sve što dijete nauči i stekne u prvim godinama života ostat će zauvijek u njemu. Vrtić je djetetov drugi dom. Odrasli, i odgojitelji i roditelji imaju vrlo važan zadatak u tom procesu, a to je zajedničkim snagama upotpuniti tu radost i ljubav koja raste u djecu”, zaključila je Sanja.
