Zbog aktualnih događanja o kojima sam pisao u prethodnim kolumnama, nikako da započnem s obećanim pričama o vinkovačkim ulicama. Konačno, evo i toga. Započinjemo je s jednom od najstarijih i najdužih ulica kojom ste se tko zna koliko puta prošetali ili provozali, biciklom, motor kotačem, automobilom ili fijakerom.
Jeste li se kadgod zapitali što o njoj znate !? Što znate o zgradama i ljudima koji su ih podignuli i tu živjeli ? Sjećate li se kako je ta ulica izgledala u vašem ili djetinjstvu vaših roditelja, baka i djedova ? Kakva su vaša iskustva ili događaji vezani za institucije ili osobe koje su živjele i radile u toj ulici ?
Duga je i zanimljiva povijest ove naše vinkovačke ulice u kojoj ste možda odrastali, živjeli i radili. Sjećanja i saznanja o njoj i drugim vinkovačkim ulicama u narednim nastavcima želio bih podijeliti s vama, posebice s onima koji su se iz raznih razloga odselili u druge krajeve i gradove, a kojima su Vinkovci i vinkovačke ulice zauvijek ostale u pamćenju i srcu. Premda sam napravio nekoliko dokumentarnih filmova, napisao i publicirao brojne članke i nekoliko knjiga s vinkovačkom tematikom, na brojne upite o povijesti vinkovačkih institucija i znamenitih osoba koja sam dobivao od nekadašnjih Vinkovčana razasutih diljem Hrvatske, po europskim i prekooceanskim zemljama uglavnom iz tehničkih razloga nisam mogao odgovoriti. Digitalizacijom Vinkovačkog lista i njegovim on-line izdanjem te praćenjem ove kolumne na taj način, sada mogu u vaše domove i u svijet, onima koje to zanima poslati neke crtice iz povijesti grada njihova djetinjstva i mladosti za kojega ih vežu razne uspomene, naravno i vama starijim i mlađim Vinkovčanima koji volite i živite Vinkovce. Lijepo je pogotovo kada dođete u zlatne godine treće dobi sjetiti se tamo nekih davnih dana, događaja i uspomena ma kakve one bile !? Jedna od najdužih vinkovačkih ulica nastala je uz staru cestu koja se pružala od zapada prema istoku na staroj trasi nekadašnje rimske ceste. Njezin najstariji dio nastao uz srednjovjekovnu crkvu na Meraji nazivao se Gorenjci ili Gorenjski sokak. Protezao se od gotičke crkve sv. Ilije do današnje Kačićeve ulice. Tu su bile kuće šokačkih graničarskih obitelji Petikića, Radića, Šimića, Senčića, Ćutića, Draganića, Šundova i drugih. Dalje prema sjevernom izlazu iz Vinkovaca bilo je područje koje se nazivalo Lapovac gdje su se nalazili šokački stanovi. To je današnji dio ulice koji se prostire od kružnog toka prema županjskoj prugi, a dalje se nastavljao močvarni prostor koji se nazivao Blata.
Izgradnjom pruge u pravcu Zagreba odvojen od ostalog dijela ulice. Nakon povlačenja Turaka i oslobođenja Slavonije, ulica se u graničarskom razdoblju počela razvijati prema istoku u pravcu novoga trga odnosno nove urbane jezgre Vinkovaca gdje su izgrađene nove zgrade u kojima su bile smještene institucije graničarskih vlasti, nova crkva i tzv. Paradier platz. Kako se produžila u pravcu novoga trga, postala je najduža pa su je počeli nazivati Dugi sokak ili Dugačka ulica odnosno Lange Strasse. Za razliku od predturskog i turskog razdoblja kada nije bilo planske gradnje ulica i kuća na katastarskim parcelama, graničarske vlasti donosile su zakone i propise o urbanom uređenju ne samo gradova, već i sela. Provodile su strogu plansku gradnju, temeljem naredbe iz 1749. g. o urbanizaciji naselja. Prema toj naredbi kuće su morale biti u nizu, sa zabatima okrenute prema ulici. Kasnije, gradile su se kuće na «frontu« izduženog pročelja, koje su pratile smjer pružanja ulice. Kuće su tada dobile i brojeve. Broj kuće davao se prema vremenu izgradnje kuće. Stari kućni brojevi uvedeni su 1784. g., a 1810. g. Vinkovci su bili popisani po novim kućnim brojevima. Prvi nazivi ulica ili njihovi toponimi upisani su za pojedine kuće u zemljišne knjige poslije 1861. godine. Tek početkom 20. stoljeća oko 1904. godine ulice su dobile nazive, a kuće su se označavale od broja 1 i dalje u svakoj ulici kao i danas. Sredinom 19. stoljeća Duga ulica se nazivala i Glavna ulica, a krajem istoga stoljeća ponovno Duga ulica. U prvoj polovici 20. stoljeća njezin dio bliži gradskom trgu nosio je naziv Kumičićeva, zatim je bila Ulica Sofije Hochenberg, pa Ulica Kralja Petra II. Karađorđevića.
U vrijeme Drugoga svjetskog rata bila je to Ulica Adolfa Hitlera, a po svršetku rata Ulica Crvene armije. Do devedesetih godina prošloga stoljeća nosila je naziv Ulica Jugoslavenske narodne armije i nakon toga ponovno naziv Duga ulica kakav ima i danas. Zbog društveno-političkih i povijesnih prilika ova ulica ili neki njezini dijelovi čak su 10 puta mijenjali svoje ime. Prema svojim graditeljskim osobinama i vremenu nastanka u ovoj ulici razlikujemo nekoliko dijelova. U dijelu ulice od Trga bana Šokčevića do križanja s Glagoljaškom ulicom prevladavaju katnice s uočljivim stilskim obilježjima. On je arhitektonski najvrjedniji i u njemu gotovo svaka građevina ima kulturno-povijesnu vrijednost. Našu pozornost prvo ćemo usmjeriti na taj prvi dio ulice najbliži središnjem gradskom trgu kojega obilježava sklop zgrada čija visina, gabarit i oblikovanje imaju osobitost i ljepotu. Na južnoj strani ulice na kućnom broju 3, najbliža središnjem gradskom trgu, smještena je katnica s prepoznatljivim obilježjima barokne graničarske arhitekture.
Zgrada je sagrađena polovicom 18. stoljeća, a obnovljena osamdesetih godina 20. stoljeća. U njoj je smještena Galerija umjetnosti. Unutar lukova nejednakih raspona u prizemlju nalazi se trijem. Na katu, svakom luku odgovara jedan prozorski otvor, središnjem čak dva, dok je krovište dvostrešno sa zakošenim zabatima. Galerija nosi naziv po renomiranom slikaru Slavku Kopaču koji je rođen u Vinkovcima 1913. godine. Kopač je završio Akademiju u Zagrebu, te studirao u Parizu gdje je često izlagao. Veći dio života proveo je u Parizu gdje je umro 1995. godine. Boravio je i u Italiji. Rani radovi su mu bili pod utjecajem impresionizma. U Italiji je slikao akvarele s nadrealnim obilježjima. Radio je u keramici. U slikarstvu skulpturi i reljefu bio je blizak art brutu. Nakon 1951. godine modelirao je u glini, sadri, cementu povezujući ih s drvom i drugim materijalima. Od 1960. g. slikarstvo mu je intimnije i poetičnije. Rodnom gradu darovao sedamdesetih godina prošloga stoljeća 18, a krajem osamdesetih godina još 69 djela. Kopačeva udovica darovala je izbor djela 2003. godine. Njegova ostavština nažalost nalazi se u spremištu Galerije umjetnosti koja je njemu u čast preimenovana u Galeriju umjetnosti Slavko Kopač i nije stalni postav zbog nedostatka izložbenog prostora. No, nije Kopač jedini čija se djela nalaze u spremištu iz istih razloga. Takva je sudbina, velikoga kulturnoga blaga velike i materijalne vrijednosti kojega čine djela Ivana Domca, Vanje Radauša, Antuna Babića, Đurđene Zaluški i drugih koji su svoja djela donirali gradu.
Očito je kako Vinkovcima treba novi galerijski prostor za stalni postav, koji bi uz to bio i velika turistička atrakcija. Iza Galerije, na mjestu gdje su se nekada nalazile prizemnice u kojima su bile smještene Opskrbine i Zvijezdine male trgovine, izgrađen je veliki moderni arhitektonski sklop koji je povezan sa sklopom vinkovačkog hotela Slavonija. Sklad i vizura toga sklopa nekadašnje Zvijezdine trgovine izmijenjen je preuređenjem prostora koji je pretvoren u ugostiteljski objekt. Od križišta Duge ulice s Trgom dr. Franje Tuđmana, prema Bosutu, nalazi se arhitektonski sklop poslovnoga centra, sagrađen 1980. godine, Vinkovčanima poznatog pod nazivom Terme. U produžetku na južnoj strani Duge ulice nalazi se niz zgrada velike graditeljske i stilske vrijednosti. Tik uz novoizgrađeno krilo zgrade poslovnog prostora, na kućnom broju 11, prepoznatljiva je jednokatnica s naglašenim obilježjima klasicizma. U toj je zgradi, dugo godina, bilo sjedište Centra za znanstvenoistraživački rad HAZU. Sagrađena je 1886. godine, a obilježava je bogato ukrašeno pročelje. U prizemnom dijelu nalazi se pet jednakih otvora, a pročelje je uređeno rustično u imitaciji kamena.
Posebno je ukrašen bočno postavljeni kolni ulaz ( haustor), uokviren stupovima s uzdužnim žljebovima koji završavaju jonskim kapitelom. Kroz njega danas vodi prolaz u suterenski dio nekadašnjeg PC Terme. Nažalost prolaz je devastiran, neuredan i zapušten i ruži izgled zgrade čije bi pročelje trebalo obnoviti tim prije jer se nalazi u užoj jezgri grada koji ima velike turističke ambicije. Otvorima prizemlja sukladni su otvori prozora kata uokvireni žljebastim stupovima tzv. pilastarima koji su dijelom svoje debljine ugrađeni u zid, a završavaju s kapitelima. Najviši dijelovi fasade završavaju frizom. Ranije su se u prizemlju nalazile ljekarna i mesnica.
Nakon preseljenja Centra za znanstveno-istraživački rad HAZU u ulicu Jurja Dalmatinca na katu su se nalazili prostori Glazbene škole u Vinkovcima. Susjedna zgrada na kućnom broju 13, premda zapuštena i nažalost neadekvatnim preuređenjima oskvrnavljena, također je izgrađena oko 1886. godine, a ima stilske odlike klasicizma. Uz zgrade s pročeljima u klasicističkom stilu, dio Duge ulice, nadomak središnjeg gradskog trga obilježavaju i zgrade građene u duhu historicizma. Jedna od takvih je i dvokatnica poznata pod imenom Stara Nama.
O njoj i drugima arhitektonski vrijednim građevina Duge ulice u narednim nastavcima…