Našu šetnju vinkovačkim ulicama nastavljamo Dugom ulicom. Neki dijelovi ove ulice nastali su prije 300 godina. U tom dugom vremenskom razdoblju postupno se mijenjao njezin izgled, arhitektonska obilježja, zanimanja i način života njezinih stanovnika.
Urbana arhitektura pojavila se i razvijala u dijelovima najbližim središtu grada, potom se postupno širila prema dijelu do stare crkve sv. Ilije. U tome dijelu su nicale trgovačke, obrtničke i manufakturne radionice, a kroz drugu polovicu 19. i prva desetljeća 20 stoljeća stvarao vinkovački građanski sloj. U dijelu ulice koja se od Malog parka produžavala prema sjeverozapadu, prema Lapovcu, stanovnici su se bavili poljoprivredom na okolnim zemljišnim posjedima i stanovima koji su se nalazili prema borinačkoj prapornoj uzvisini. Stare niske kuće s malim prozorskim otvorima s uskim zabatom, prema ulici ( tzv. na „špic“), često s trijemom, tipične za ruralnu arhitekturu prvotno građene od čerpića ili naboja ( i danas na starim preostalim ruinama ima vidljivih tragova) s dvorištima prilagođenim gospodarskim djelatnostima kojima su se ukućani bavili, postupno su zamjenjivale zidanice od opeke. Zbog relativno uskih parcela stvarao se gusti ulični niz u kojemu su se započele graditi kuće koje su se pružale u smjeru ulice tzv. na „front“ koje su po sredini imale kolni ulaz ili tzv. „ajnfort“ ili „haustor“. Kako su stanovnici mijenjali djelatnost kojom su se bavili mijenjao se i izgled njihovih kuća i dvorišta. Nakon drugog svjetskog rata u ulici koja se produžavala prema sjeveru i županjskoj prugi nastala je gradnja tipiziranih kuća bez nekih izrazitih stilskih obilježja.
No, vratit ćemo se tamo gdje smo našu priču o Dugoj ulici započeli u dio bliži gradskom trgu koju karakterizira specifično i stilski prepoznatljivo arhitektonsko obilježje, a gotovo svaka građevina ima neku svoju povijest odnosno priču. Jedna od njih odnosi se i na nekada lijepo uređeni vinkovački robni magazin.
Uz zgrade s pročeljima u klasicističkom stilu, dio Duge ulice, nadomak središnjeg gradskog trga obilježavaju i zgrade građene u duhu historicizma.
Jedna od takvih je i katnica (na kućnom broju 17), starijim Vinkovčanima poznata pod imenom Stara NaMa.
Sagrađena 1923. uz glavnu prometnicu u Vinkovcima. Prema želji vlasnika Ignjata Šlomovića zgradu je projektirao Nikola Schafer iz Apatina. Od nastanka imala je poslovnu namjenu u prizemlju i međukatu te stambenu na katu. Pravokutnog je tlocrta s polukružnom istakom na dvorišnoj strani. Simetrično ulično pročelje prizemlja imalo je rastvorene drvene recentne izloge. Uz izloge u prizemlja na zapadnom dijelu nalazi ulaz.
Međukatni prostor u koji se iz interijera zgrade ulazi širokim stepeništem obilježava niz ustakljenih otvora između kojih su žljebasti pilastri. Katni dio odlikuju simetrično raspoređeni prozori između kojih se nalazi istaknuti, izbočeni dio tzv. erker U unutrašnjosti prizemlja i međukata zadržan je izvorni interijer trgovine. Gornji dio pročelja završava stupcima ukrašenom balustradom. Zgrada predstavlja primjer robnog magazina s početka 20. stoljeća s dobro očuvanim interijerom. Šteta što ga do sada nitko nije uredio kako bi trebalo. Vjerojatno bi bio ravan najljepšim enterijerima lijepo uređenih starih zagrebačkih, peštanskih, pa čak i bečkih građevina. U periodu do Drugog svjetskog rata u njoj se nalazila trgovačka kuća K srebrnoj zvijezdi čiji je vlasnik bio trgovac židovskog podrijetla Ignjat Šlomović. Nedovoljno upućeni autori u Wikipediji i raznim portalima pišući o Vinkovcima, među poznate Vinkovčane svrstavaju Erika Šlomovića poznatog kolekcionara umjetnina, što nije točno. Ignjat i Erik su dvije različite osobe. Ignjat je rođen u Bošnjacima 1886. g. Živio je u Vinkovcima i bavio se trgovinom. Prvo je 1919. g. otvorio trgovinu manufakturne kolonijalne i špecerajske robe, a potom 23. rujna 1923. g. manufakturnu i pomodnu radnju s dotada najvećim izborom robe u Vinkovcima, tada glavnom trgovačkom središtu okolice. U ponudi trgovine su se nalazili muški i ženski štofovi, tkanine od svile, flanela, porketa, pliševa, platnine i razni šifoni poznate marke Schroll i Rumberger. Isto tako u trgovini su se mogli kupiti sagovi, jorgani i marame, končana, štrikana i vunena roba, čipke, čarape, dugmad, svila, niti ili konac zlatovez i drugi ukrasi za ručni rad, te sve potrepštine za nevjeste, kao i za krojače i krojačice. U radnji se nalazio i posebni odjel s velikim izborom kratke i modne robe, te ženske konfekcije poput „mantlova“, ogrtača i t.d. U kratkoj reklamnoj objavi prigodom otvorenja i kasnije vlasnik je s ponosom isticao kako je dobio pravo za prodaju robe glasovite tvrtke „Ludwig Zwieback i brat“ iz Beča. Iz priča starijih Vinkovčana može se doznati kako je imao dobru i brzu poslugu i veliko skladište. U dane kada se održavala tržnica u Vinkovcima Šlomovićeve kalfe i šegrti sačekivali su već ispred trgovine snaše i djevojke koje su dolazile iz okolnih sela i nudili im robu. Moglo se kupiti i na „štap“, odnosno „veresiju“ ili kako mi to danas kažemo sa odgodom plaćanja. Zbog tih razloga ta trgovina bila je jedna od najposjećenijih u vinkovačkoj okolici. Treba imati na umu kako u to vrijeme proizvodnja konfekcijske robe nije bila razvijena kao danas, već su se odjevni predmeti po narudžbi izrađivali u krojačkim radionicama kojih je u Vinkovcima bilo u priličnom broju, a neke krojačice i krojači koji su svoju robu prodavali na sajmovima diljem Slavonije i Srijema nadaleko poznati. Neki od njihovih nasljednika i danas održavaju porodičnu tradiciju.
Ignjat Šlomović i njegova supruga Olga za vrijeme Drugog svjetskog rata deportirani su u logor Jasenovac. Njihova kći Zdenka izbjegla je holokaust i nastavila živjeti u San Francisku u SAD.
Nakon Drugoga svjetskog rata u toj zgradi se nalazio robni magazin NaMa koja je nekoliko desetljeća djelovala je u sastavu Trgovačkog poduzeća „Zvijezda“ iz Vinkovaca. I u poslijeratnom razdoblju stara vinkovačka NaMa zbog ponude robe i u tim siromašnim poslijeratnim vremenima kada se živjelo na točkice imala je najbolju ponudu robe i bila popularna među stanovništvom grada i njegove okolice.
Šteta što joj do danas pročelje nije obnovljeno prema izvornom obliku. U derutnom stanju nalazi se i južni dio zgrade okrenut Bosutu. Obnovom pročelja zgrade, tim prije jer su susjedne novije građevine uređene, estetski izgled ulice zasigurno bi dobio ljepši ugođaj, a Vinkovci sačuvali jedan reprezentativni primjer arhitektonske baštine.
Na sjevernoj strani Duge ulice od zgrade Gradskog muzeja, niz ulicu prema zapadu, smješteno je nekoliko osobitih i lijepih zgrada visoke graditeljske i stilske, dakle i spomeničke vrijednosti.
Stara katnica koja se nalazila uz zgradu Muzeja (na kućnom broju 2), više ne postoji. U periodu od 1831. do 1836. godine u njezinom prizemlju nalazila se prva vinkovačka graničarska bolnica, „špitalj“ s malim brojem bolničkih postelja. Potom se tu u dvorišnom dijelu nalazio pukovnijski zatvor tzv. Stockhaus. Od 1898. do Drugoga svjetskoga rata u toj se zgradi nalazio Kraljevski poštanski i brzojavni ured, a poslije Drugoga svjetskog rata do 1959. g. vinkovačka pošta. Nakon toga, dok zgrada nije srušena, do osamdesetih godina 20. stoljeća tu se nalazila Komercijalna, a potom u Vinkovcima veoma značajna Jugobanka iz koje je kasnije nastala Vinkovačka, odnosno Cibalae banka. Na njezinom mjestu je sagrađena nova moderna zgrada u kojoj se s ulične strane nalazi robna kuća Varteks, a s dvorišne umjesto nekadašnje „gruntovnice“ odnedavna uredi Gradskog muzeja i Arhivski sabirni centar Vinkovci. Za razliku od drugih interpolacija koje su inkorporirane u postojeću urbanu strukturu Vinkovaca, izgradnja ove građevine takvih stilskih obilježja kao i PC Terme predstavlja primjer kako se postojeći skladni arhitektonski blok može sačuvati, čak i uljepšati.
Kako gotovo svaka stara vinkovačka građevina u ovom dijelu Duge ulice ima dugu i zanimljivu povijest, priču o zgradama koje su smještene u nizu prema zapadu ispričat ćemo u narednom nastavku.
